U ranim jutarnjim satima 27. aprila 1993. godine jake postrojbe HVO izvršile su dotad na ovim prostorima neviđeni artiljerijsko-pješadijski napad na selo Kazagiće te tom prilikom izvjestan broj civila zarobili, kompletno selo spalili a trojicu civila masakrirali: Brkić Aliju rođen 1921. godine, tada devetnaestogodišnjeg Selvedina Džinu i šesnaestogodišnjeg Junuzović Mirzeta. Za ovaj zločin još nikad niko nije odgovarao. Nešto kasnije u toku borbi za ovo selo živote su izgubili Junuzović Abdulah, Kunić Osman i Džino Sulejmen.
Baš na ovaj datum (27.04.) svake godine već tradicionalno uči se Mevludi-šerif sa zikrom za poginule stanovnike ovog sela a ove godine su u praksu uvedeni i neki novi detalji, a to je čas historije.
Kažu da skoro da i nije bilo niti jednog vojno sposobnog stanovnika iz Kazagića a da nije bar jedanput ranjavan u izvršenjima borbenih zadataka širom BiH u sastavu jedinica kojima su se priključili. Također, danas uočavaju potrebu češćeg podsjećanja generacijama koje dolaze na ono što se dešavalo jer kako rekoše „ zločin koji se zaboravi, lahko se može ponoviti".Kazagićani su uvijek slovili za pozitivan primjer sloge i jedinstva. Po povratku u svoje selo 1995. godine, na zgarišta svojih kuća, obnoviše sve spaljene kuće i prateće objekte, vjerske objekte (džamija, mekteb, gasulhana), izgradiše spomen česmu šehidima, asfaltiraše put kroz selo, bili prvo bošnjačko selo koje je uradilo javnu rasvjetu, prvi džemat u MIZ Kiseljak koji je uveo tradiciju šehidske dove, prvi džemat koji je osnovao pokopno društvo.
Danas mještani Kazagića nisu zadovoljni što nikad niko od organa vlasti nije pokrenuo pitanje zločina u Kazagićima ali se nadaju i vjeruju da će i taj dan doći....
You can do it, too! Sign up for free now at https://www.jimdo.com