Gorica, zločin o kojem se šuti:

Da ne bi koliko sutra gledali kako Gorica ponovo gori, da podsjetimo.

Pod zapovjedništvom Rako Mladena sin Smiljana, zvanog Ribica, iz sela Obri, koji je zapovjedao jedinicom u sastavu brigade „Herceg Stjepan“ , tog 25.aprila ujutro, počeo je zločinački napad.

Kavelj Goran je na kućnom pragu, zarobio Mirsada Gabela sin Ćamila, te ga natjerao kroz selo da doziva ostale komšije na predaju a potom ga rafalom pokosio ,između kuće Hanić Ćamila i Mujalo Smaila.

Nedugo poslije dovučen je i Šefkija Šteta, zvani Šele, ranjen ispod sela na putu dok se kretao u njivu da donese sijeno. Tako ranjen, držan je bez bilo kakve pomoći do odvođenja u logor Buturović Polje gdje je poslije deset dana mučenja i podlegao.

Prilikom hapšenja svu okrutnost je pokazao, izvjesni Zdenko Križanac, prema

Zahiru Keško ispred njegovih troje malodobne djece, udarajući ga nemilosrdno na sred puta. Isto je prošao i Salko Keško.

Iznad sela, na brdu Padine, ranjen je a potom uhapšen,Salem Šteta od strane

Raić Ivana, zvanog Ićo iz Nevizdraka. Na drugom brdu iznad sela prema Trusini, zvanom Trušanska kosa, ubijeni su na svirep način Zaim Keško i Senad Hanić.

Senad je ubijen pa zapaljen u borovini iznad Duge njive.

U zaseoku Donja Gorica živa je u kući zapaljena, bolesna i nepokretna starica,

Đemila Dedić a na vratima porodične kuće, ubijena je, takođe bolesna starica,

Zejna Zalihić, zvana Studenka.

O torturama i mučenju u logoru Buturović Polje, postoje obimni zapisi i svjedočenja.