SUD BOSNE I HERCEGOVINE

СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

Predmet br.: S1 1 K 005596 11 Kro

Datum:

objavljivanja 31.05.2011. godine pismenog otpravka 22.06.2011. godine

Sudija za prethodno saslušanje: sudija Davorin Jukić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

Miroslava Anića

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Slavica Terzić

Branilac optuženog:

advokat Dušan Tomić

S11K 005596 Kro

1

31.05.2011.

SUD BOSNE I HERCEGOVINE

СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

Predmet br.: S1 1 K 005596 11 Kro

Datum:

objavljivanja 31.05.2011. godine pismenog otpravka 22.06.2011. godine

Sudija za prethodno saslušanje: sudija Davorin Jukić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

Miroslava Anića

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Slavica Terzić

Branilac optuženog:

advokat Dušan Tomić

S11K 005596 Kro

1

31.05.2011.

(c) oblik krivične odgovornosti.

(d) Zaključa................

VIII. ODMJERAVANJE KAZNE.

27

27

.29

IX. ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA I IMOVINSKO PRAVNOM ZAHTJEVU...30

S11K 005596 Kro

3

31.05.2011.

U IME BOSNE I HERCEGOVINE !

Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, po sudiji za prethodno salsušanje Davorinu Jukiću, uz sudjelovanje pravnog savjetnika Emire Hodžić u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu broj protiv optuženog Anić Miroslava zbog krivičnog djela krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) i f) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu KZ BiH), u vezi sa članom 29. i 31. Krivičnog zakona BiH i članom 180. stav 1. KZ BiH povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T 20 0 KT RZ 0000 06 od 18.03.2011. godine, ispravljene dana 12.04.2011. godine, a potvrdene dana 13.04.2011.godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje zaključenog izmedu Tužilaštva Bill i optuženog Miroslava Anića dana 18.03.2011. godine i održanog pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Slavice Terzić, optuženog Miroslava Anića, dana 31.05.2011. godine donio je i javno objavio slijedeću:

PRESUDU

OPTUŽENI:

ANIĆ MIROSLAV zv. „Firga", sin Mije i majke Finke, rođeno Vukadin, roden 09.07.1971. godine u Sarajevu, nastanjen u ulici Radunica broj 41, Split Republika Hrvatska, JMBG 0907971172008 po narodnosti Hrvat, državljanin BiH i R Hrvatske, po zanimanju metalostrugar, pismen, završio Srednja mašinska škola, oženjen, otac jednog mldb djeteta, služio vojsku 1990/91. godine u Varaždinu, desetar u JNA, čin poručnika u ratu 1992-95. - činovan nakon završteka rata. ne odlikovan, srednjeg imovnog stanja, prema vlastitoj izjavi osuđivan u Splitu u 2007. godini na 3. i po godine zatvora zbog kaznenog djela držanje droge s namjerom prodaje - kazne izdržana u zatvoru u Lepoglavi, R Hrvatska, vodi se postupak u Županijskom odvjetništvu Split zbog krivičnog djela Ratni zločin počinjen na teritoriji BiH, nalazi se u pritvoru od 01.11.2010. godine po rješenju Suda Bosne i Hercegovine broj: X-KRN-05/68 od 03.11.2010. godine.

Što je:

KRIV JE

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, i u vrijeme oružanog sukoba u Kiseljaku i Varešu između Hrvatskog vijeća obrane s jedne i Armije Republike Bosne i Hercegovine s druge strane, u periodu od kraja prve polovine 6. og mjeseca 1993. godine i početkom druge polovine 6. og mjeseca 1993. godine, na području općine Kiseljak u selima Grahovci i Han Ploča i u vikend naselju Luke, kao i dana 23.10.1993. godine na području općine Vareš u selu Stupni Do, i to kao pripadnik Jedinice za posebne namjene pod nazivom Maturice" u sastavu brigade Josip Ban Jelačić" pri III Operativnoj zoni Hrvatskog vijeća odbrane Kiseljak, pod zapovjedništvom Ivice Rajića, postupao protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava pri tome kršeći odredbe članka 3., 16. i 33. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine, koja zabranjuje nasilje nad životom, zdravljem ili fizičkim ili mentalnim blagostanjem ljudi, naročito ubojstva, nečovječno postupanje, mučenje svake vrste, te pljačkanje i uništavanje privatne imovine, pa je tako

1. Krajem prve polovine 6.og mjeseca 1993. godine, u vremenskom periodu od 12.6. do 17. 06. 1993. godine nakon što je od zapovjednik Ivice Rajića dobio naredbu da se Bošnjačko stanovništvo u selu Grahovci i Han Ploča pobijaju, znajući za takvu naredbu i sa namjerom izvršenja te naredbe, optuženi Miroslav Anić zajedno sa drugim pripadnicima Jedinice za posebne namjene Maturice" medu kojima i

Marinkom Ljoljom,

Dominikom Ilijaševićem zv. „Como",

Anić Ljupkom zv. Šmrljo",

Stojanović Marinkom zv. „Marinkača"

ali i drugim pripadnicima HVO-a, učestvovao u oružanom pješadijskom napadu na selo Grahovce, tako što je ušao u selo Grahovce gdje su u podrumu kuće Abduli Raifa pronašli grupu civila Bošnjačke nacionalnosti, među kojima su bili i muškarci i žene i djeca, kojima je naređeno da izađu ispred kuće i koju naredbu su svi civili, osim starice Omerović Ramize koja zbog teškog zdravstvenog stanja nije mogla izaći iz navedene kuće i čiji posmrtni ostatci su nakon rata prilikom ekshumacije i pronađeni u navedenoj kući, morali poslušati, te je nakon što su izašli ispred kuće izvršeno razdvajanje muškaraca od žena i djece pa su žene i djeca sprovedeni putem prema mjestu Draževići kojom prilikom je

                                        1.Omerović Nefisa

zaostala za kolonom jer zbog zdravstvenog stanja nije mogla brzo hodati i pratiti kolonu te je to bio zadnji put da je videna živa i njeni posmrtni osatatci nisu pronađeni ni do danas,

dok su muškarci i to:

Duharkić Sakib,

Duharkić Nihad,

Jusić Edhem,

Jusić Enver,

Beganović Ismir,

Abduli Raif,

Osmanović Rasim, i

Duharkić Avdija,

ostali postrojeni u neposrednoj blizini kuće Abduli Raifa, te je optuženi Anić Miroslav došao pred navedne muškarce, uperio automatsku pušku prema njima i u namjeri da ih ubije, pucao u pravcu postrojenih muškaraca koji su od povreda zadobijenih prilikom te pucnjave popadali na zemlju, pa je na taj način lišio života

6

2. Duharkić (Ramiz) Sakiba,
3. Duharkić (Munib) Nihada,
4. Jusić (Camil) Edhema,
5. Jusić (Husnija) Envera,
6. Beganović (Edhem) Ismira,
7. Abduli Raifa,
8. Osmanović Rasima, i
9. Duharkić (Smajo) Avdiju,

a potom je osumnjičeni Anić Miroslav sa ostalim pripadnicima,,Maturica" pješadijski napao selo Han Ploča, vršeći čišćenje sela i skupljanje civila i to: žena, djece i muškaraca u selu Han Ploča. prilikom kojeg skupljanja su civili bili i maltretirani i tučeni, da bi prilikom skupljanja muškaraca u blizini kuće Husejnović Seida a zajedno sa drugim pripadnicima HVO-a, pucanjem iz atomatskog naoružanja ubili

9. Kečo Mumina zv. „Fadil",

a zatim većinu drugih civila skupili na cesti na ulazu u selo Han Ploča gdje je izvršeno razdvajanje muškaraca od žena i djece pa je oko 20 muškarca dovedeno pred kuću Duharkić Ahmeta, gdje su od strane pripadnika postrojbe za posebne namjene Maturice" ispred garaže i u garaži kuće Duharkić Ahmeta pucanjem iz automatskih pušaka ubijeni. u kojem ubijanju je i optuženi Anić Miroslav učestvovao, tako što je vidjevši da nekoliko muškaraca u garaži daje znake života uperio svoju automatsku pušku u njihovom pravcu, pa je u namjeri da ih ubije, pucao u te muškarce, te je na taj način lišena života cijela grupa dovedenih muškaraca medu kojima su bili i:

10. Duharkić (Emin) Huso,
11. Bučan (Sulejman) Nedžib,
12. Husejnović (Salko) Halid,
13. Husejnović (Halid) Kenan,
14. Bajraktarević (Ibrahim) Miralem,
15. Šišić (Alija) Mujo,
16. Drkić (Halil) Omer,
17. Dedić Fazlija,
18. Neretljak (Lutvo) Omer,
19. Neretljak (Omer) Ferid,
20. Uzunović (Omer) Munib,
21. Uzunović (Omer) Ismet,
22. Uzunović (Omer) Asim,
23. Uzunović (Ismet) Amir,
24. Uzunović (Mehe) Muris,
25. Šišić (Suljo) Našid,

i još nekoliko muškaraca bošnjačke nacionalnosti, nakon čega se udaljio sa lica mjesta, dok su drugi pripadnici postrojbe zapalili garažu Ahmeta Duharkića u kojoj su bila tijela grupe ubijenih muškaraca tako da posmrtni ostaci tih ubijenih muškaraca, ni do danas nisu pronađeni.

2. Dana 24.06.1993. godine u vikend naselju u mjestu Luke“, općina Kiseljak, koje se nalazi na putu iz Kiseljaka prema Lepenici, nakon što je vozilom marke „Opel Askona", prethodno oduzetim oca svjedoka KV-2,

došao zajedno sa Ljevak Zoranom i još jednim bojovnikom HVO-a

sa navedenim vozilom pred vikendicu u tom naselju u kojoj su bili smješteni izbjegli civili Bošnjačke nacionalnosti iz obližnjeg sela među kojima i svjedok KV-2, te izašli iz vozila, upali u vikendicu i istu pretresli, nakon čega su iz vikendice izveli svjedoka KV-2 pa je optuženi Anić Miroslav počeo tući svjedoka KV-2 na način da ga je udarao šakama, nogama i kundacima od puške po svim dijelovima tijela pri tome mu izbivši i zub, a zatim mu psujući „balijsku majku, stavljao veliki nož pod vrat hvatajući ga pri tome za kosu i prijeteći da će ga zaklati tražeći od svjedoka KV-2 novac i oružje čime je svjedoku KV-2 nanosio snažan duševni i tjelesni bol i patnje, nakon čega su sva trojica svjedoka KV-2 odvezli autom do njegove kuće pa ga je optuženi Anić Miroslav i u kući ponovo tukao, tražeći mu novac i oružje, i ponovo mu prinosio nož pod grlo prijeteći da će ga zaklati, a nakon što nisu dobili tražene odgovore odvezli svjedoka KV-2 do vikend naselja u blizini lokaliteta zvanog Kobiljača u cilju pronalaska još jedne osobe Bošnjačke nacionalnosti, i kada u tome nisu uspjeli, ponovo svjedoka KV-2 vratili do njegove kuće gdje je Zoran Ljevak i ostao a optuženi Anić Miroslav zajedno sa njemu poznatim bojovnikom odvezao svjedoka KV-2 do samog ulaza u mjesto Grahovci i zaustavio vozilo između dvije štale koje u tom momentu jedine nisu bile spaljene u selu Grahovci, nakon čega su izveli svjedoka KV-2 iz vozila, pri čemu je optuženi Anić Miroslav držao automatsku pušku uperenu u pravcu svjedoka KV-2, te je, prislonivši cijev puške na prsa svjedoka KV-2, naredio istom da stane uz zid štale, ali je svjedok KV-2 iskoristio trenutak njegove nepažnje i uspio pobjeći, iako je za njim pucao, i na taj način svjedoku KV-2 nanosili snažan duševni bol i patnje.

3. Dana 23.10.1993. godine u jutarnjim satima, a nakon što su pripadnici postrojbi za posebne namjene,,Maturice" i „Apostoli“, iz Kiseljaka došli na područje općine Vareš u cilju osvajanja i uništenja sela Stupni Do, i nakon što su u tom cilju u Varešu kao vodiče dobili pripadnike lokalne brigade IIVO, brigade „Bobovac" Vareš, optuženi Anić Miroslav zajedno sa ostalim pripadnicima postrojbi za posebne namjene Maturice“ i „Apostoli“, kao i dodijeljnim vodičima, prisustvovao postrojavanju u mjestu Ponikve, općina Vareš kojom prilikom je Ivica Rajić izdao naredbu da u mjestu Stupni

Do sve treba uništiti i da ne smije biti živih svjedoka, nakon čega je Ivica Rajić u cilju kontrole izvršenja naredbe bio u blizini mjesta Stupni Do i to zajedno sa Ljoljo Marinkom koji je putem veze-motorola koje su imali vođe grupa, kontaktirao sa vodama grupa i koordinirao izvršenje akcije,

optuženni Anić Miroslav, a obzirom da je u cilju izvršenja izdatog naređenja od strane Ivice Rajića određen da predvodi jednu grupu pripadnika Maturica"

dok je drugu grupu Maturica" predvodio zapovjednik postrojbe za posebne namjene,,Maturice" Dominik Ilijašević zv. Como“,

a Marinko Kepić predvodio jednu grupu „Apostola" i

Slavo Antić drugu grupu od 17 pripadnika HVO-a, predvođen dodijeljnim vodičem, krenuo sa dodijeljenom mu grupom u pješadijski napad na selo Stupni Do, da bi se prilikom ulaska u selo Stupni Do, a nakon što je Dominik Ilijašević zv. „Como" sa dodijeljenom mu grupom uspio zauzeti brdo Bogos“ koje dominira iznad sela Stupni Do i nakon toga napasti na selo i ući u selo, u samom selu došlo do spajanja ovih grupa pa je prilikom samog napada na selo optuženi Anić Miroslav učestvovao u ubijanju mještana sela Stupni Do. pucajući u mještane iz automatske puške, sa drugim pripadnicima postrojbi za posebne namjene Maturice" i Apostoli"

i ubili 38 civila sela Stupni Do

i to:

1. Likić Nevzeta,
2. Likić Merima,
3. Likić Lejla,
4. Likić Hatidža,
5. Likić Rašida,
6. Likić Munira,
7. Likić Raifa,
8. Likić Šerifa,
9. Likić Rasema,
10. Likić Deva,
11. Likić Zahida,
12. Likić Minheta,
13. Likić Refika,
14. Lulić Šerifa,
15. Likić Mehmed,
16. Likić Rifet,
17. Likić Abdulah,
18. Likić Muamer,
19. Likić Salih,
20. Mahmutović Edin,
21. Mahmutović Zejnil,
22. Likić Salih, sin Bajre,
23. Rahić Samir,
24. Likić Šefkija,
25. Likić Alija,
26. Likić Nazif,
27. Likić Ibrahim,
28. Likić Ramiz, sin Osmana,
29. Likić Ramiz, sin Saliha,
30. Likić Vernest,
31. Likić Enis,
32. Likić Medina,
33. Likić Mambrura,
34. Likić Sabina,
35. Likić Vahidin,
36. Likić Adis,
37. Žutić Indira,
38. te jednu žensku neidentifikovanu osobu,

nakon čega su od strane drugih pripadnika postrojbi za posebne namjene,,Maturice" i Apostoli" ubijeni civili ubačeni u više kuća, koje su nakon toga, opljačkane, polivene benzinom i zapaljene, kao i ostalih 58 kuća i seoska džamija, dok je u kuću Mahmutović Edina zatvorena manja grupa civila koja je zatim zapaljena, iz koje kuće su se ipak ovi civili uspjeli naknadno živi izvući,

Dakle, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, u vrijeme oružanog sukoba između HVO-e i Armije R BiH, kršeći pravila medunarodnog humanitarnog prava i to odredbe članka 3. stavak 1. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, počinio ubojstva i učestvovao i pomogao u učinjenju i pripremanju kaznenih djela, ubojstva, mučenja, nečovječnog postupanja i uništenja i pljačkanja imovine stanovništva,

čime je Anić Miroslav, počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) i f) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 29. i 31. Krivičnog zakona BiH i članom 180. stav 1. KZ BiH.

pa ga Sud uz primjenu citiranih odredbi i odredbi iz člana 39., 42. i 48. KZ BiH,

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (petnaest) GODINA

Optuženom se u skladu sa članom 56. stav 1. KZ BiH u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme koje je proveo u pritvoru počevši od 01.11.2010. godine, pa do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH, optuženi se oslobađa plačanja troškova krivičnog postupka,

te isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda.

Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH, svi oštećeni se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

Obrazloženje

1. OPTUŽENJE I SPORAZUM

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je dana 18.03.2011. godine podiglo optužnicu broj T 20 0 KT RZ 0000 635 06 protiv Miroslava Anića zvani Firga", koja je nakon vraćanja Tužilaštvu BiH na tehničku ispravku potvrdena dana 13.04.2011. godine.

2. Navedenom optužnicom Miroslav Anić se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c), i f) KZ BiH, a u vezi sa članom 29. 31. i 180. stav 1. KZ BiH.

3. Uz optužnicu Tužilaštvo BiH je dostavilo i sporazum o priznanju krivnje od 18.03.2011. godine koji je potpisan između optuženog Miroslava Anića i Tužilaštva BiH, a uz prisustvo branioca optuženog, advokata Dušana Tomića.

4. Kada je u pitanju pregovaranje o krivnji i zaključivanje sporazuma o priznanju krivnje, Zakon o krivičnom postupku BiH u članu 231. stav 1. propisuje da osumnjičeni odnosno optuženi i njegov branilac mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred apelacionim vijećem pregovarati sa tužiocem o uslovima priznavanja krivice za djelo za koje se tereti. Ukoliko do zaključivanja sporazuma dođe prije nego što je optužnica dostavljena sudu na odlučivanje, onda je obaveza tužilaštva da sporazum dostavi uz optužnicu sudiji za prethodno saslušanje, u kojem slučaju će sudija za prethodno saslušanje prvo odlučiti o optužnici, pa tek onda će pristupiti razmatranju sporazuma, što je u konkretnom slučaju i urađeno.