Nakon ponovljenog suđenja, u petak, 04.09.2015.godine je na zagrebačkom Županijskom sudu Adalbert Topić (43) proglašen krivim za ubistvo devetero civila iz porodica Bašlaga, Tiro i Đuliman, a koje se dogodilo u selu Mokronoge, općina Tomislavgrad, u BiH u avgustu 1993.godine, te je u odsutnosti osuđen na maksimalnih 15 godina zatvora, javili su mediji iz susjedne Hrvatske. Inače, sud mu je za svako pojedinačno ubistvo odredio kaznu od 12 godina zatvora.
Suoptuženi Petar Majić ponovno je oslobođen optužbe. Njega se teretilo da je čuvao stražu počiniocima zločina Adalbertu Topiću, zvanom Poglavnik i na Kantonalnom sudu u Livnu osuđenom Ivanu Bakoviću, zvanom Rudo, koji je umro na izdržavanju, također 15-godišnje kazne, u Zenici. Ovu trojicu se teretilo da su upali kritične noći u kuću porodice Sadike Bešlaga, u kojoj je bilo 10 članova njene porodice, rođaka i komšija, te njih devetero izvelo iz kuće na obližnje uzvišenje iznad sela gdje su ih pobili iz automatskog oružja. Preživjela je jedino tada devetogodišnje djevojčica Amela, najmlađa Sadikina kći koja je bila i jedini preživjeli svjedok na suđenjima u Livnu i Zagrebu. Topić je u prvom postupku, 1999.godine oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza, ali je Vrhovni sud ukinuo tu presudu te je postupak ponovljen. Osuđeni Topić se zadnji put pojavio na raspravi u decembru 2013. godine, a kasnije je za njim zbog nedostupnosti raspisana potjernica.
Podsjećamo, zločin u Mokronogama su u više navrata osudili predsjednik OV Tomislavgrad Mate Kelava i načelnik općine Ivan Vukadin, koju posljednjih nekoliko godina čak prisustvuju i komemoraciji na mjestu zločina na kojem je izgrađen i spomenih pobijenima.
Devet duvanjskih istina
Najveći zločin nad Bošnjacima Livanjskog kantona u posljednjem ratu desio se upravo u ovom duvanjskom selu 10/11. avgusta 1993.godine kad je u noći iz kuće porodice Bešlaga odvedeno i likvidirano devetero nedužnih civila, skoro djece, među kojima je bila i Sadika-Dika Bešlaga, majka četvero ubijenih braće i sestara i majka preživjele, tada devetogodišnje Amele, a sa Sadikinom familijom ubijeni su još njihov rođak i trojica komšija Tira. Uz Diku Bešlaga(1949) ubijeni su i njen sin Emir i sestra mu bliznakinja Emira (1973), potom sestra im Subha (1970) i Sinha (1968) udato Đuliman, potom Husein Bešlaga (1968) i trojica komšija i rođaka Tiro Muharem (1967), Ibrahim (1971) i Mustafa (1970). Sve je kroz mali prozorčić sobice na katu uprkos noći vidjela i čula tada malehna Amela koja je imala svega devet godina (danas ima 31 godinu) i koja je ujutro u naručju nosila još manje sestriće, jedno od dvije godine a drugo od nekoliko mjeseci, koji su spavajući na katu preživjeli odvođenje najmilijih. Ono što je vidjela i čula Amela posvjedočila je i na livanjskom Kantonalnom sudu i na rekonstrukciji zločina. Ubijene je ujutro pronašao čoban na uzvišenju iznad sela na oko 400 metara od kuće iz koje su izvedeni, a potom je rodbina našla Amelu i manju djecu, sačekala policiju, SFOR-ove snage, istražitelje…koji nisu otkrili ništa i zbog čega je istraga ostala „u tijeku“ sve do suđenja u Livnu i Hrvatskoj Ivanu Bakoviću-Rudi. Žrvte su pobijene automatskim oružjem sa više metaka na uzvisini zvanoj Ćula pedesetak metara od kote 979 i isto toliko od lokacije Mrcinovog groblja gdje se baca uginula stoka, a koju stotinu metara od Bakovića mlina u kotlini Šuice i približno toliko od naselja Mokronoge napravljenog u obliku polumjeseca čiji su krakovi okrenuti jugu pri čemu je prvi i ulazni bošnjački, a drugi hrvatski zaselak osuđenog Bakovića koji je bio kumski vezan za ubijene Bešlage, a sa Dikinim blizancima išao zajedno u školu. U obliku polumjeseca su nađene i žrtve kako leže. Kako je Preporod već pisao na rekonstrukciji je Omer Bešlaga, otac ubijenog Huseina tačno pokazao gdje su ležala krvava tijela. Na istražiteljskom mjestu broj 15. ležao je njegov sin Husein. Otvaranjem spomenika Mokronoge su dobile treći polumjesec na vrhu četverometarskog devetostranog i deveterouglog stuba koji se pri vrhu sužava u jednu tačku i čitavom figurom neodoljivo podsjeća na omanji minaret čija je „džamija“ kružno mramorno i travnato postolje. Spomenik sa ispisanim imenima devet nevinih žrtava svjedoči „devet duvanjskih istina i devet pobijenih svjetova“, kako je to svojevremeno na otvaranju spomen obilježja izjavio naibu-reis Ismet ef. Spahić.