Svaki 13. juli Bošnjacima Dubravske visoravni u općini Stolac je dan podsjećanja na bol, patnju, stradanje i progon stanovništva iz svojih domova, javlja Anadolu Agency (AA).
Ali, to je i vrijeme u kojem se podsjeti na zahtjev za rasvjetljavanjem ubojstva nedužne šesnaestogodišnjakinje pred očima majke i brata na kućnom pragu i torture koja je njezinim ubojstvom započela u tom kraju.
Sanida Kaplan je šesnaestogodišnja djevojka koja je tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba ubijena pred očima majke i maloljetnog brata i osoba koju čitav kraj pamti kao prvu nedužnu žrtvu torture koja je kobnog 13. jula 1993. godine počela nad bošnjačkim civilnim stanovništvom toga kraja.
Posebno emotivno o svemu priča Ibrahim Kaplan koji je tada imao 15 godina, a koji je gledao smrt svoje sestre.
On ja na mjestu ubojstva ekipi Anadolu Agency (AA) govorio o stravičnom događaju i prizorima koji mu ni nakon 25 godina ne daju mira.
“Bili smo u kući, čuli smo galamu, pucnjavu i izašli pred kuću. Tada je došla vojska HVO-a koja je tjerala narod iz susjednog sela, Humačkića mahala. Počeli su galamiti: ‘Izlazite iz kuće’. U tom trenu je moja sestra izašla sa sprata niz stepenice. Prišla je pred kuću da se obuće i rekla’ šta nas tjerate svaki dan, šta nam ovo radite’?! Jedan vojnik koji je bio među njima je sasuo čitav rafal u nju. Ona je tu pala pred kuću, mi smo ostali u šoku. Drugi je povikao: ‘hoćemo li sve’? Potjerali su nas odatle, a ona je ostala da leži. Nisu nam dali ni da je pogledamo“, kaže Ibrahim.
Tu je kako naglašava bila i njihova majka, strina i amidža koji je također smrtno stradao u Dretelju nakon premlaćivanja koje je doživio u Koštanoj bolnici.
“Sve kao da sad to gledam. To ne mogu izbrisati nikako. Uvijek se toga sjećam i teško je to zaboraviti“, kaže Ibrahim.
Svi su kako naglašava odvedeni u Osnovnu školu Crnići u kojoj je tada bilo zarobljeno 1.500 žena sedam dana bez adekvatnih uvjeta za život, a potom raspoređivali po logorima.
Stravične prizore ne zaboravlja ni stariji brat Samir Kaplan koji je za vrijeme sestrinog ubojstva bio je u kući i kako kaže čuo majku da plače i govori ‘ubiše je’, ali je mislio oda se radi o udaranju, te se s nekoliko rođaka uspio sakriti.
No, kada su nakon cjelonoćnog skrivanja izašli pred vojsku HVO-a kaže on bili su prisiljeni predati se. Tada je kako ističe od vojnika saznao stravičnu vijest o svojoj sestri.
“Jedan od tih vojnika je rekao: ‘došli smo da pokopamo jednu žensku osobu’. Kada je rekao da je posljednja kuća onda sam ja vrisnuo – to je moja sestra“, prisjeća se Samir bolnog trenutka.
Po njezino tijelo su kako kaže, otišli traktorom, a tijelo su joj zamotali on i rođak u deku.
“Sva je bila u krvi, nisi mogao ni pogledati. Jedne dojke nije bilo nikako i pola glave. Ja i rođak smo je previli i stavili smo je na traktor i tako išli do harema“, kaže Samir kojeg taj prizor proganja i danas.
Ističe da su na traktoru svi bili vezani žicom osim njega i rođaka koji su se brinuli za tijelo sestre koju treba sahraniti, dok su ih neprestano požurivali u tom činu.
“Nismo je ni pokopali kako bi trebalo, niti mogli da iskopamo mezar kako treba po muslimanskom običaju. Tu smo je pokopali i sahranili. Samo što je tijelo jedva stalo u mezar i ništa više. Nije bilo dubine ni pola metra“, tvrdi Samir…
Sanida Kaplan likvidirana rafalom
bojovnika HVO-a i to pred očima njene majke i mlađeg brata!
I kako napisašmo u objavi prije na dan ( sramotni ) postupak za dokazivanje istine o ubici Sanide Kaplan je završio i prije nego što je počeo. Dokaz da SUD HNK i Tužilaštvo HNK kontroliše HDZ BiH
i da su na ovom predmetu pokazali svoje lice ( oslobađanjem presuđenog ubice) i podizanjem optužnice protiv drugog lica ( koji je "kao" to uradio). Istina je
sljedeća; da se pozivu uredno odazivaju 85 - godišnji Džemal Zilić, 80 - godišnja Fatima majka ubijene Sanide, Samir njen brat koji je pokopao i ključni svjedok Senad Šetka..ali da bude
zanimljivije pozivu se ne odaziva " novi " ubica.. On je po riječima i papirima svoje odvjetnice Nade Dalipagić bolestan i spriječen da dođe, predsjednik Sudskog vijeća je pročitao papire
dobivene iz KB Mostar i da je isti bio primljen u bolnicu za plućne bolesti i da je istu napustio 18.10.2019 i trebao je da bude prisutan. Odvjetnica pojašnjava da se stanje pogoršalo 25.10.2019
i da je isti opet bio hospitaliziran, dostavljena pravdanja su pisana i nejasna sudiji jer isti nemaju broj protokola i nisu validni SUD-u. Glavni pretres nije mogao da se sprovede i sudsko
vijeće će oformiti 3-člani tim koji će obići KB Mostar i uvjeriti se u stanje bolesnika/ optuženog i provjeriti sve papire vezane za njegovu bolest i nastavak suđenja. I tako je prekinuto
izjašnjavanje i svjedočenje. Vidno razočarenje je bilo primjetno na svim svjedocima, starije osobe koje su ispoštovale poziv za istinu, zadovoljstvo odvjetnice odbrane jer svojom i igrom Herceg
Bosne i skrivanjem istine odugovlači i želi da pomenuti proces se prekine il' ne završi, jer to je još jedna mrlja "tzv" Herceg Bosni i UZP-u. Ali ima i onih koji ostave svoje najmilije isto
bolesne i dođe i kaže, "Ovo više nije Herceg Bosna" i šta nam radite, istina gledali su ga svi ružno ali nisu komentarisali, vidno uzrujan, razočaran odlukom SUD-a, svjestan nestajanja svjedoka i
mogućeg ishoda ovog slučaja opet glasno ponavlja, " svjedočit ću dok sa živ, ako treba pješice ću doći, ali ovo nije i neće biti Herceg Bosna.
Ponosni smo što imamo čovjeka-svjedoka a on je Senad Šetka, njegov cilj je ono što bi trebao svima nama da bude, istina i samo istina, a nismo je još dokazali.
Logoraši Stoca
You can do it, too! Sign up for free now at https://www.jimdo.com