NE ZABORAVI
15.07.1993.
Nakon deblokade Mostara i oslobađanja Sjevernog logora, bilo je sasvim izvjesno da će HV i HVO izvesti kontraofanzivu na mostarskom ratištu. To se desilo 15. jula 1993. godine, kada su
napadnuti južni dijelovi grada, na liniji od Bišća polja do Vranjevića. Cilj napada je bilo odsjecanje južne teritorije Mostara od ostatka slobodne teritorije i etničko čišćenje Bošnjaka na
tom području. Tu se po procjenama nalazilo od 10 do 20 hiljada Bošnjaka, od kojih je bio veliki broj izbjeglica iz cijele Hercegovine.
Vođene su teške borbe na području Gnojnica i Kočina. Valovi hrvatske pješadije udarali su u čvrste, nepokolebljive bedeme mostarskih branilaca. U jednom momentu došlo je do proboja linija
Armije RBiH te prodora hrvatskih snaga na područje Kočina, ali brzim djelovanjem branilaca i žestokim kontraudarom, jedinice HVO-a su odbačene uz velike gubitke.
Toga dana je agresor ispalio nekoliko hiljada granata kako na vojne tako i na civilne mete, a Armija je imala svega desetine. Bilježi se da su sve granate Armije pogodile svoje ciljeve, a
hrvatska vojska je pričala “kako neko na nebu upravlja sa njima”. Vidjevši da su pretrpili ogromne gubitke, u popodnevnim satima se neprijateljska ofanziva zaustavlja.
Taj vreli juli će biti upamćen kao dan kada su hrabri mladići zaustavili dušmansku čizmu, koja nikad više nije probala da kroči na ovaj kraj. Ovo je bio i potpuni moralni slom daleko
nadmoćnije hrvatske vojske, koja je jednom za sva vremena shvatila da nikakva artiljerija i vojna nadmoć ne može prestrašiti ljude koji se boje samo boga.
Da dragi Bog nagradi naše heroje koji su odbranili naše ognjište.
