Zločini u logorima Gabela, Silos i Dretelj

Dvojici nekadašnjih pripadnika HVO-a, opt. Marinku Mariću i opt. Željku Rodinu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 01. rujna 2022., potvrdio prvostupanjsku presudu te istovremeno optuženicima povisio zatvorske kazne.

Obojici su za ratni zločin protiv civila, u ožujku 2020., zatvorske kazne odmjerene ispod zakonskog minimuma.

Tada je sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, I.opt. Marinka Marića osudilo na na četiri i pol godine zatvora dok je II.opt. Željka Rodina osudilo na tri godine i 10 mjeseci zatvora.

Vrhovni sud RH je prvooptuženom Marinku Mariću  povisio zatvorsku kaznu na 7 godina dok je II. opt. Željku Rodinu kazna povišena na 6 godina zatvora.

Split, 06.03.2020.

Marinko Marić i Željko Rodin, nepravomoćno su za ratni zločin protiv civila, osuđeni na zatvorske kazne odmjerene ispod zakonskog minimuma. Presuda je javno objavljena 6. ožujka 2020.

Sudsko vijeće, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, osudilo je Marinka Marića na četiri i pol godine zatvora, a Željka Rodina na tri godine i 10 mjeseci zatvora.

Split, 27.11.2017.

Na Županijskom sudu u Splitu u tijeku je suđenje dvojici nekadašnjih pripadnika brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Knez Domagoj, optužnim za ratne zločine nad bošnjačkim civilima.

Marinka Marića i Željka Rodina, tempore criminis istražitelja Sigurnosno-informativne službe (SIS) brigade, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu tereti za ponižavanje, fizičko i psihičko zlostavljanje, mučenje i tjelesno kažnjavanje protupravno zatočenih civila bošnjačke nacionalnosti u logorima Gabela, Silos i Dretelj, u općini Čapljina, u BiH. Optužnicom je obuhvaćena druga polovica 1993. Navedene inkriminacije počinjene su, po navodima optužnice, suprotno odredbama IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločini u logorima Gabela, Silos i Dretelj

Županijski sud u Splitu

Vijeće za ratne zločine u sastavu:
sudac Vladimir Živaljić, predsjednik vijeća, sutkinja Ivona Rupić i sudac Zoran Matulović, članovi vijeća

Optužnica: Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, broj K-DO-46/2013, Is-DO-11/2013, od 23. ožujka 2015.

Optužbu zastupa:  Vesna Beširević, zamjenica Županijskog državnog odvetjetnika u Splitu

Kazneno djelo:
– ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OK ZRH

Optuženicima se sudi u prisutnosti:
Marinko Marić, prvooptuženi
Željko Rodin, drugooptuženi

Obrana:
Jadran Franceschi, odvjetnik iz Splita, za I. opt.
Dragan Mijoč, odvjetnik iz Splita, za II. opt.

Činjenični opis kaznenog djela:

Na teret im je stavljeno i ponižavanje, fizičko i psihičko zlostavljanje i tjelesno kažnjavanje tridesetak bošnjačkih civila zatočenih u Gabeli i Silosu. Optuženici su ih, u periodu od srpnja do rujna 1993., tukli motkama i nogama po genitalijama i drugim dijelovima tijela, primoravali da se bacaju na pod, da piju vlastitu mokraću, ližu krv s poda, stoje vani na suncu pri visokim temperaturama odjeveni u debele zimske odore, leže goli na vrelom asfaltu, a uzimali su im i vrjednije stvari, poput satova, govoreći da im više neće trebati.

I. opt. Marinko Marić, u više je navrata, kako stoji u optužnici, u periodu od lipnja do listopada 1993., udarao  drvenom palicom, puškom, rukama i nogama zatočenike kao i one već zlostavljane koji su u Gabelu dovedeni iz Stoca u polusvjesnom stanju, gazio ih nogama, tjerao da se postrojavaju uz zid i pjevaju ustaške pjesme, psovao ih, bacao po njima željezne krevete, vezivao im remen oko vrata praveći omču te ih tako vezane podizao gore-dolje, ulijevao im vodu u nosnice, stavljao cijev pištolja u usta.

II. opt. Željko Rodin je zatočenicima logora Gabela  oduzimao  novac i satove te im prijetio da će ih pobiti ukoliko mu ne predaju sve vrijednije stvari u svom posjedu. Također, početkom kolovoza 1993., s nepoznatim pripadnicima HVO-a, petoricu je civila, zatočenih u logoru Dretelj, pokraj Čapljine, izudarao željeznim cijevima, puškama, drvenim palicama, letvama, nogama i rukama po svim dijelovima tijela. Zatočenici su pri tom zadobili teške tjelesne ozljede.

IZVJEŠTAJ S PRAĆENJA RASPRAVE U KAZNENOM POSTUPKU PROTIV OPT. M. MARIĆA I DR. 28. studenog, 2017. godine – nastavak dokaznog postupak Suđenje prati i izvještava: Antonela Franković, Inicijativa mladih za ljudska prava (Zagreb). Predsjednik vijeća konstatirao je da su se od četiri pozvana svjedoka, odazvala dvojica i to Senad Šetka i Aziz Selimović, obojica svjedoci optužbe. Iako su pozivi uredno poslani svoj četvorici, pozivu za svjedočenjem nisu se odazvali Alija Šuta i Fadil Razić. Svjedoci nisu opravdali nedolazak. Svjedok Senad Šetka Prije neposrednog saslušanja svjedok je propisno upozoren u smislu odgovarjućih odredbi Zakona o kaznenom postupku. Svjedok je ostao kod iskaza danog 09. prosinca 2014. Sažetak iskaza danog 09.12.2014. koji je pročitan na raspravi: Svjedok je odveden u logor Gabela kao pripadnik HVO-a, prethodno je bio prisiljen nositi ljiljane na odori kao oznaku. Po dolasku u logor svi privedeni su bili popisani. Svjedok je prepoznao Marinka Marića i Adruna Nikolu, dozapovjednika logora. Obojica su nosila iste odore. Marinko Marić ih je ispitivao gdje im je oružje i gdje su se dosad skrivali, te ih je pri tom tukao. Sjeća se da je bio zatočen u hangaru broj 3, gdje je bilo oko 450 ljudi. Obzirom na dimenzije hangara ljudi su stajali jedni po drugima, te često padali u nesvijest od vrućine. Među zatočenima je bilo djece i ljudi u poodmakloj životnoj dobi. Vojnici su ih rijetko hranili i pojili, te su ih zastrašivali pucanjem iznad glava. Prema izjavi svjedoka, Selimu iz Stoca su palili papir na prsima. Andrun Nikola je naređivao koga će izvesti iz hangara. Jednom prilikom je i svjedok bio odveden iz hangara u Neum, gdje ga je prepoznao prijatelj i spasio od daljnjeg maltretiranja. Nikica Pehar je tukao Mirsada kojeg su kasnije odveli u samicu. Svjedok je identificirao njegovo mrtvo tijelo prema džemperu i tenisicama koje mu je dao prije nego je odveden. Mirsad je ubijen u dobi od 27 godina. Čolaković Andrija ubijen je ispred hangara. Svjedok smatra kako je Boko Previšić bio samo paravan, a da je stvarnu vlast u logoru imao Andrun Nikola. Svjedok to pojašnjava tvrdnjom kako su se strašne stvari u logoru događale svaki put kada bi došao Andrun Nikola. Na pitanje branitelja I. opt. gdje je davao iskaz koji je pročitan, svjedok je odgovorio da je to bilo u zgradi SIPA-e u Mostaru. Nakon toga branitelj je skrenuo pažnju sucu da na papiru piše da je izjava uzeta u Stocu. Svjedok je tvrdio da je više puta davao iskaz, ali na inzistiranje suca, svjedok je potvrdio da je njegov potpis na izjavi i da je prema imenima istražitelja u zapisniku ipak riječ o Mostaru. Na pitanje branitelja I.opt. da li je ikada davao iskaz ispred nekog suda, svjedok odgovara da je u kaznenom postupku vođenom protiv Nikole Andruna pred Sudom u Sarajevu bio krunski svjedok optužbe. Svjedok je naveo da u trenutku uhićenja nije bio pripadnik 4. bojne HVO-a. Obrana u cijelosti prigovara iskazu svjedoka. Svjedok Aziz Selimović Prije davanja iskaza svijedok je propisno upozoren u smislu odgovarjućih odredbi Zakona o kaznenom postupku. "Uhićen sam početkom kolovoza u Počitelju kao civil, vojnu odoru sakrio sam u šumi. U Počitelj sam se vratio po ženu i dvije kćeri, jer sam se bojao da su zatočene u logoru. Dotad sam kao pripadnik Armije BiH borbeno djelovao protiv vojske HVO-a, na Bulevaru, u Mostaru", objasnio je svjedok. Bio je zatočen u hangaru odakle je jednom prilikom izveden na ispitivanje sa logorašem po imenu Ovčina. Njih dvojica su pozvani da dođu u kancelariju, gdje su inače bili ispitivani zatočenici te im je naređeno da iznesu Envera/Emira Šabanovića koji nije davao znakove života. U prostoriji je bilo krvi po svim zidovima i po stropu. Svjedok nadalje tvrdi kako se sjeća Rodina zbog njegove snažnije tjelesne građe, a da Marinka Marića nije znao, ali da je kasnije kada su mu logoraši pričali o njemu, shvatio da poznaje njegove stričeve, odnosno da je Marić prije rata radio kao konobar. Dvojica optuženika nisu ga mlatretirali te on u ovom slučaju nije žrtva, već samo svjedok. Ne zna što se kasnije dogodilo s Enverom/Emirom Šabanovićem. Vrativši se u hangar zatvorenicima je prepričao što se dogodilo. Zatvorenici su tada spominjali da su Marinko Marić, Rodin i Mate Brajković istražitelji i da su oni mogli ubiti Envera/Emira Šabanovića. Na upit predsjednika vijeća da li ih može prepoznati, svjedok se okrenuo te izjavio da Rodina poznaje po snažnijoj konstituciji dok za drugog optuženika pretpostavlja da je riječ o Marinku Mariću, ali zbog proteka vremena ne bi ga mogao prepoznati. Obrana je stavila primjedbu na iskaz svjedoka. Tijekom ročišta pročitan je iskaz Mirsada Pejaka dan na okolnost proživljene torture tijekom zatočenja u Dretelju. Vijeće je odbilo zapisnike o ispitivanju svjedoka sačinjenih u kaznenom postupku koji se vodi pred sudom u BiH uvrstitit u dokazni materijal. Zapažanje monitora: Ročište je započelo u 9:16, 16 minuta kasnije od zakazanog. Svjedoci su došli u pratnji djeltanka Odjela za podršku žrtvama i svjedocima. Svjedok oštećenik nije upućen u mogućnost podnošenja prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnoga zahtjeva tijekom kaznenoga postupka. Svjedoci su upućeni u način ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza. U jednom je trenutku tijekom neposrednog ispitivanja svjedoka, predsjedavajući odvjetnicima objašnjavo kako će pojedinu situaciju bolje rastumačiti jer raspravi u svojstvu javnosti nazoče studenti i "drugi", čime se daje zaključiti da bi u odsutnosti promatrača suđenja situacija ostala nejasna svjedoku

IZVJEŠTAJ S PRAĆENJA RASPRAVE U KAZNENOM POSTUPKU PROTIV OPT. M. MARIĆA I DR. 29. studenog, 2017. godine – nastavak dokaznog postupak Suđenje prati i izvještava: Antonela Franković, Inicijativa mladih za ljudska prava (Zagreb). Predsjednik vijeća konstatirao je da su se pozivu za svjedočenje odazvali svi pozvani svjedoci. Svjedok Edin Valjić Svjedok ostaje kod prijašnjih iskaza danih u različitim fazama kaznenog postupka. Naveo je kako je negdje pred kraj rujna, sa dvanaestoricom drugih Bošnjaka, među kojima su bili Neđad Obradović, Sehad, Halid..., odveden u logor Koštane bolnice u Stocu. Tamo su bili zatočeni 5-6 dana. Tijekom zatočenje trpjeli su sustavno malteretiranje. "Pripadnici snaga HVO-a tukli su nas više puta dnevno. Ibro Radić i Sudo Obradović od zadobivenih ozljeda smrtno su stradali. Suda je usmrtio Dragan Krešić kundakom u glavu. To mi je ispričao Neđad Obradović Ibro Radić preminuo je nekoliko dana nakon što je iz Stoca prebačen u Gabelu. Po dolasku u logor Gabela, mi zatočenici već smo bili u lošem fizičkom stanju od primljenih batina. Marinko Marić sve ih je pretukao dok nisu popadali na pod, prvu ili drugu večer po dolasku u Gabelu. Marić je na mene dok sam ležao na podu, bacio vojnički krevet koji me je udario u glavu. Ožiljak od toga još uvijek imam. Poslije 4-5 dana prebačen sam u hangar pod zapovjedništvom Boka Previšića. Čuo sam da mu je Andrun Nikola bio pomoćnik. I tamo sam viđao Marića. Uvjeti su u logorima bili nesnosni, fiziološke potrebe obavljali smo u kanti, smještenoj iza vrata. Navodim da je Zelo Arif preživio. Marinko Marić tada je imao crnu kosu, viđao sam ga u Stocu prije, ali nisam znao kako se zove. U logoru su mi rekli tko je on. Sada ge ne bih mogao prepoznati", ispričao je svjedok. Potom je predsjednik vijeća uputio svjedoka da se okrene prema Marinku Mariću navodeći mu što teba reći optuženom u lice. Svjedok se okrenuo i ponovio: "Istina je da je opt. Marić kriv za sve". Obrana I. opt. zanimala se o osvjetljenju u Gabeli, odnosno da li su zatočenici mogli paliti žarulje. Obrana je prigovorila iskazu svjedoka. Svjedok Mirsad Brzina Svjedok u potpunosti ostaje kod iskaza danog 16. prosinca 21014. Sažetak iskaza danog 16.12.2014. koji je pročitan na raspravi: Svjedok je živio u Stocu u vrijeme kada je uhićen. Bio je pripadnik Armije BiH, ali nije bio uključen u borbene operacije. Sjeća se da je uhićen i odveden najprije u Gabelu. U logor Silos, gdje su inače bili zatočeni ugledni bošnjački predstavnici, prebačen je tijekom srpnja ili kolovoza. U dva su ih navrata pripadnici HVO-a prebacivali iz Gabele u Silos kako bi izbjegli da ih predstavnici Crvenog križa evidentiraju. Pamti Marinka Marića. Sjeća se i Rodina. Do potpisivanja Washingtonskog sporazuma svi su bili u logorima, a on je pušten 1994. godine. "Sa mnom su u Silosu bili Miki i Alaudin. Mene su izdvojili i dok sam bos stajao uz zid naređeno mi je da se bacim na pod. Više puta sam to morao ponavljati. Marinko Marić po dolasku u Silos naredio nam je da skinemo satove. On je visok oko 180 cm, ne znam zašto sam naveo da je nižeg rasta. To mi onda nije bilo bitno", rekao je svjedok odgovarajući na pitanja optužbe i obrane. Prvooptuženi Marinko Marić prigovorio je djelomično iskazu svjeodoka. Svjedok Bajro Pizović Svjedok je u potpunosti ostao kod prijašnjeg iskaza. U Gabeli je zatočen 6 lipnja, u podrumu sa uglednim predstavnicima muslimanske zajednice. Podrum je imao tek dva mala prozora. Logoraši su izgladnjivani i primoravani da nuždu obavljaju u kanti unutar prostorije. Zatočenici nikada nisu popisani od strane Crvenog križa, te su zbog toga bili skrivani u Silosu. "Marinko Marić u Silosu ih je postrojavao uza zid, ispitivao ih i udarao. Veledara je toliko izudarao da je izgubio svijest, a Huso Marić od njegovog se udarca zacrnio. Uzeo im je sve dragocjenosti. Marinko Marić i njegovi kolege djelovali su više kao neka zločinačka banda koja je radila sve što hoće, nego kao redovne oružane snage. Jednom prilikom Boko Previšić natjerao nas je da odjenemo zimske policijske odore i stojimo u njima na ljetnim temperaturama. Previšić Boško bio je glavni u logoru, a Andrun Nikola bio je zadužen za hangare. Marinko Marić rekao je Husi da neće živ izaći iz logora. Kad je Medinu Kaplanu prijetio pištoljem, dr. Nazir Veledar onesvijestio se od straha. Marić je u Silosu udario Kemala Balavca i Husu Marića", iskazao je svjedok. Svjedok Neđad Obradović Svjedok ostaje kod ranije danog iskaza. Uhićen je 25. rujna 1993. i odveden u Koštanu bolnicu u Stocu. Tamo je maltretiran, a potom je prebačen u Gabelu. Svjedok i drugi oštećenici su pri tom mislili da ih vode na strijeljanje. U tom periodu su ih toliko tukli da su nekim logorašima morali pomagati jer nisu bili u stanju sami hodati. Po dolasku u Gabelu tjeralo ih se da pjevaju ustaške pjesme. Marinko Marić bio je u vojnoj odori. Tuako ih je i maltretirao. Ibro Razić je nakon dva tri dana preminuo. Jednom prilikom Marinko Marić je zatočenicima naredio da legnu na pod. Obzirom da je svjedok prvi legao, njemu je rekao da se ipak digne. Kada su svi drugi legli, prvooptuženi je po njima bacao stvari, a svjedoku opalio šamar. Obrana je istaknula primjedbe na iskaz svjedoka. Nastavak rasprave određuje se za 14. i 16. veljače 2018. godine u 9:00. Na ročište zakazano za 14. veljače 2018. bit će pozvani svjedoci: Enver Bojčić, Mehmed Dizdar, Elma Šabanović, Kaplan Medin. Na ročište određeno za 16. veljače 2018. neposredno će se ispitati svjedoci: Ismet Ovčina, Alaudin Veledar, Šaćir Šuto, Alija Šuto, Edin Bajramović. Zapažanje monitora: Ročište je započelo nešto malo kasnije od zakazanog. Svjedoci su došli u pratnji volontera Odjela za podršku žrtvama i svjedocima. Prije davanja iskaza svjedoci Edin Valjić i Bajro Pizović nisu propisno upozoreni u smislu odgovarajućih odredbi Zakona o kaznenom postupku. Predsjednik vijeća je naloživši svjedoku obraćanje optuženiku postupio suprotno relevantnim odredbama Zakona o kaznenom postupku. Podsjećamo, svjedok je u iskazu danom u priješnjim fazama kaznenog postupka, izjavio kako jedva čeka dan kad će osobi odgovornoj za proživljenu fizičku i psihičku torturu u logoru Gabela, a koju je prepoznao u optuženiku Marinku Mariću, moći pogledati u oči i suočiti s počinjenim zločinima. Imajući u vidu ovaj dio iskaza, Predsjednik vijeća nalaže svjedoku obraćanje optuženiku, navodeći što mu svjedok treba reći. Svjedok se okreće i ponovlja sučeve riječi: "Istina je da je opt. Marić kriv za sve". Predsjednik vijeća na raspravi, tijekom neposrednog ispitivanja svjedoka obavlja telefonski razgovor. Trojica od četvorice svjedoka upućena su u mogućnost podnošenja prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnoga zahtjeva tijekom kaznenoga postupka. Sudac je inzistirao da jedan od svjedoka specificira imovinsko – pravni zahtjev te je ovaj nakon toga odustao od njegovog postavljanja u kaznenom postupku. Predjsednik vijeća propustio je poučiti svjedoka da imovinskopravni zahtjev može podnijeti do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Svjedoci su upućeni u način ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza. Pomanjkanje koncentracije predsjednika vijeća bilo je razvidno i kroz komunikaciju sa svjedokom oko naknade putnih troškova.