U rejonu odgovornosti Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina

Zločini HVO-a u Livnu i Duvnu

Za masovna ubistva, premlaćivanja i zatočenje civila u ovim općinama do sada su sedmorica zločinaca osuđena na 42 godine zatvora

Za ratne zločine počinjene u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu na području općine Duvno, odnosno Tomislav-Grad, do sada su na dva suda osuđena dvojica pripadnika HVO-a i izrečena im je ukupna kazna od 30 godina zatvora. Osuđeni su za isti zločin.

Ivana Bakovića Kantonalni sud u Livnu je presudom pravosnažnom od 22. septembra 2004. osudio na 15 godina, a

Alberta Topića Županijski sud u Zagrebu presudom pravosnažnom od 9. aprila 2020. također na 15 godina zatvora, s tim da je Topiću suđeno za deveterostruko ubistvo, a ne za ratni zločin. Istom presudom Županijski sud u Zagrebu oslobodio je Petra Majića, kojem je suđeno u odsustvu.

Oba suda utvrdila su da su Ivan Baković i Albert Topić, s još dvojicom pripadnika HVO-a, u noći između 10. i 11. augusta 1993. došli do kuće bošnjačke porodice u selu Mokronoge, u kojoj su zatekli 10 osoba, uključujući i jednu malodobnu. Prvo naređuju djetetu da ode na sprat, zaprijetivši mu da ne smije ništa govoriti. Zatim odvode ostalih devet osoba na brdo iznad kuće, naređuju im da legnu na zemlju i ubijaju ih pucajući im u glave, tijela i udove. Tokom suđenja utvrđeno je da je Baković ispalio najmanje 33, a Topić najmanje 51 metak, dok Županijski sud u Zagrebu nije uspio bez razumne sumnje ustanoviti da je Petar Majić bio jedan od pripadnika HVO-a koji su čuvali stražu dok su Baković i Topić ubijali. Nakon pokolja sjeli su u auto i odvezli se u diskoklub u Raškom Polju. Na brdu iza njih ostali su mrtvi: Husein Bešlaga (25 godina), Emir Bešlaga (20), Ibrahim Tiro (22), Muharem Tiro (26), Mustafa Tiro (23), Subha Bešlaga (23), Emira Bešlaga (20), Dika Bešlaga (43) i Simha Đuliman rođena Bešlaga (30).

Ustvari, svoj trojici, i Bakoviću i Topiću i Majiću, prvo je suđeno u Zagrebu 1999. Pred samo izricanje prvostepene presude Ivan Baković bježi u Bosnu i Hercegovinu, a Topić i Majić bivaju prvostepeno oslobođeni. Baković je uhapšen u Bosni i Hercegovini i  osuđen. Preminuo je u mostarskom zatvoru 21. aprila 2010. godine. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke imao potrebu da pomene Ivana Bakovića, te da naglasi da je nemoćan da i Topića oglasi krivim za ratni zločin nad civilnim stanovništvom jer je tužilaštvo “ovaj događaj kvalificiralo kao deveterostruko ubistvo”. “U ovom kaznenom postupku sud je vezan zakonom pa ne smije optuženika oglasiti krivim za kazneno djelo drukčije i teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je teže krivično djelo”, kaže se u obrazloženju Vrhovnog suda RH.   

Za ratne zločine počinjene na teritoriji općine Livno do sada su na dva suda osuđena petorica pripadnika HVO-a i izrečena im je ukupna kazna od 12 godina zatvora. Kantonalni sud u Livnu osudio je trojicu:

Ivu Čička i

Iliju Pavića na ukupnu kaznu od osam i po godina i nepravomoćno

Jozu Perića na godinu zatvora.

Ivo Čičak zvani Pendekov osuđen je na 6 godina. On je 6. aprila 1992. godine, prilikom sprovođenja zarobljenih civila srpske nacionalnosti iz Kupresa prema Duvnu, u Šuici ubio Žarka Živonića, koji je zbog povrede noge zaostajao za kolonom. Pucao mu je iz automatske puške u glavu. Prvostepenom presudom od 28. aprila 2018. biva oslobođen. Ta je presuda ukinuta, da bi ga Vrhovni sud FBiH, kako to u odgovoru navodi Danko Rimac, stručni savjetnik za pravne poslove Kantonalnog tužilaštva u Livnu, presudom od 19. aprila 2019. osudio na 6 godina, a tu presudu trećestepeno vijeće potvrđuje 22. maja 2020. godine.

I Ilija Pavić osuđen je za zločin počinjen prilikom protupravnog hapšenja civila srpske nacionalnosti. Kažnjen je s dvije i po  godine zatvora. Kao pripadnik Vojne policije II bojne, u noći između 8. i 9. augusta 1992. godine, za vrijeme racije i sprovođenja civila srpske nacionalnosti u OŠ “Ivan Goran Kovačić”, s još dvojicom vojnika ušao je u jednu kuću u kojoj su bila četiri civila, istjerao ih i pucao, ubivši jednog od njih. Presuda je pravosnažna od 26. novembra 2015.

Jozu Perića optužnica tereti da je, kao pripadnik Ureda nacionalne sigurnosti – ispostava Livno (Odjel unutrašnjih poslova Herceg-Bosne), vršio premlaćivanja civila nezakonito zatočenih u stanici policije u Livnu. Prvostepenom presudom od 16. marta 2018. oslobođen je optužbe, ali Vrhovni sud FBiH je 21. novembra 2019. ukinuo ovu presudu, kako je to u odgovoru od 25. januara 2021. potvrdio Danko Rimac i vratio postupak na ponovno suđenje. U odgovoru Vladimira Šljivića, službenika za informisanje Kantonalnog tužilaštva u Livnu, navodi se da je Kantonalni sud u Livnu donio oslobađajuću presudu, ali je Vrhovni sud FBiH ukinuo 16. septembra 2021. te je nakon pretresa pred ovim sudom 7. marta 2022. donio osuđujuću nepravosnažnu presudu i osudio Jozu Perića na godinu zatvora.

Jozo Perić bio je uposlenik SDB-a u SFRJ. Nakon rata zaposlen je u Ministarstvu odbrane FBiH kao šef Odjela za sigurnost i kontraobavještajne poslove u Sektoru za obavještajno-sigurnosne poslove.

Muamir Jašarević i Sead Velagić osuđeni su pred Sudom BiH, i to na godinu i 6 mjeseci zatvora, odnosno na godinu. Oni su, kao pripadnici Vojne policije HVO-a, tokom augusta i septembra 1992. premlaćivali zatočene srpske civile u OŠ “Ivan Goran Kovačić”: Čedomira Oljaču, Jovu Ercega, Marka Vulića, Živka Žderu i Slobodana Vujičića. Presuda je pravosnažna od 19. marta 2018.

Na optužnici s Jašarevićem i Velagićem bio je i Zdenko Andabak. On je oslobođen krivice da je rukovodio akcijom u livanjskom selu Grborezi 21. jula 1993. godine, kada su pripadnici Druge lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a jednu osobu ubili, a drugu ranili. Oslobođen je krivice da je ubio jednu osobu koju su pripadnici HVO-a prethodno ranili, kao i da je fizički maltretirao drugog civila. Prema optužnici, Andabak je bio pomoćnik načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina HVO-a i komandir Druge lakojurišne bojne Vojne policije HVO-a.

Zdenko Andabak opet se našao na optuženičkoj klupi Suda BiH, te je i ovaj put pravosnažno oslobođen. Optužnica ga je teretila za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, nasilnom preseljenju srpskog stanovništva, nezakonitom hapšenju i doprinošenju sistemu zlostavljanja na području Livna. Nakon oslobađajućih presuda, i Andabak je, kao i mnogi drugi koji su oslobođeni optužnica, tužio državu jer je, kako navodi, proveo pet mjeseci u pritvoru, sto dana u kućnom pritvoru i tri godine imao je zabranu putovanja. U tužbi traži da mu se isplati 50.000 KM odštete.

Optužnice da je počinio zločin u zoni odgovornosti OZ Sjeverozapadna Hercegovina oslobođen je i

Stipe Žulj

Oslobodio ga je Kantonalni sud u Livnu. Optužnica ga je teretila da je 3. novembra 1994, kao pripadnik Specijalne policije MUP-a HZ HB, učestvujući u jednoj borbenoj akciji HVO-a u naselju Olovo, prvo udario, a zatim usmrtio jednog neprijateljskog vojnika koji se bezuslovno predao, da bi mu onda uzeo 50 njemačkih maraka iz džepa. Presuda je pravosnažna od 23. marta 2011.

Kao posljedica progona i drugih ratnih zločina, u Livnu je značajno pao broj stanovnika – s 40.600, koliko ih je bilo po popisu iz 1991. godine, na 34.133, koliko ih je bilo 2013.

Bošnjaka je bilo 5.793 ili 14 posto, a 2013. ih je popisano 4.047 ili 12 posto.

Broj Srba drastično se smanjio – s 1.556 ili 15 posto na 438 ili 1 posto,

dok je broj Hrvata ostao gotovo isti – 29.324 naspram 29.273, ali se zato procenat znatno povećao – sa 72 posto na 86 posto.

U Duvnu se broj stanovnika neznatno povećao – s 30.009 na 31.592. Ustvari, povećao se samo

broj Hrvata – s 25.976 ili 86,5% na 29.006 ili 92%.

Broj Bošnjaka je s 3.148 ili 10,5% pao na 2.467 ili 8%, a

broj Srba s 576 ili 2% pao je na 22 ili 0,07%