ZLIKOVCI HVO-A U TRI KISELJAČKA SELA 78 PUTA UBILI ČOVJEČANSTVO

Trodržavna agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske na R Bosnu i Hercegovinu, uzrokovala je izvršenje mnogih zločina, koji su definisani kao genocid i zločini protiv čovječnosti, a žrtve su bili Bošnjaci, čiji biološki nestanak bi agresorima omogućio podjelu BiH.

Zločin ne može zastarjeti, ali može pasti u kandže zaborava, onih koji imaju obavezu da ga pamte, i da predano rade na kulturi sjećanja, kako se više nikad ne bi ponovilo, odnosno obrazovanju novih generacija na opomeni i pouci, u kakvom vremenu i okruženju žive.

Za Bošnjake Kiseljaka, koji su u protekloj agresiji bili izloženi svim vrstama fašističko-ustaške torture, koju Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu nazva imenom Udruženi zločinački poduhvat (UZP), imaju šta reći i napisati na stranice krvave historije njihovog bivstvovanja na ovim prostorima. Historija je zapisala, a čovjek treba da zapamti, da su paravojne jedinice HVO Kiseljak u mjesecu junu, tačnije od 12.6.-16.6.1993. godine, u svom zločinačkom pohodu na sela Tulići, Grahovci i Han Ploča u Općini Kiseljak, počinili zločin protiv čovječnosti, odnosno zvjerski su ubili 78 osoba-civila, među kojima je bilo žena, staraca, invalidnih osoba i djece do 13 godina, dok je 400 Bošnjaka i Bošnjakinja je odvedeno u logore, gdje su bili izloženi svim vrstama terora, odvođeni na prisilni rad na prve borbene linije. U stilu fašističkog naslijeđa, kojeg baštine još od Jasenovca, nije im bilo dovoljno da ubiju, nego su u naumu da prekriju tragove zločina, tijela ubijenih palili, a neizgorena tijela zakopavali u pojedinačne i masovne grobnice. Epilog ovakvog anticivilizacijskog, fašističkog, đavoljeg pira je 36 još uvijek ne pronađenih tijela od 78 ubijenih Bošnjaka sela Tulići, Grahovci i Han Ploča.

Omer ef. Drkić, imam džemata Han Ploča, žrtva je pomračenog zločinačkog uma HVO bojovnika, njegovo tijelo do danas nije pronađeno, i unatoč ovakvim činjenicama, sljedbenici politike Tuđmana i Bobana danas za sebe tvrde da su „nosioci evropskih vrijednosti“ i pričaju priču o majorizaciji i obespravljenosti hrvatskog naroda u BiH.

Plan nestanka Bošnjaka, zatiranje svakog traga postojanja, koji su u Karađorđevu dogovorili Milošević i Tuđman, u Kiseljaku je potvrđen, zlikovačke HVO postrojbe imale su vojnu podršku od genocidnih formacija VRS sa Ilidže, tako su udruženim snagama četnici i ustaše u stilu krstaških ratova, krenuli da istrijebe autohtoni narod Bošnjake, da zatru vjerski i kulturni trag postojanja.

U plamenu veliko-nacionalističke hrvatsko-srpske mržnje spram svega što je drugo i drugačije, izgorjeli su Tulici, Grahovci i Han Ploča, sa njima i dva mekteba i džamija, sa džamijom je u plamenu izgorjela i njezina ahmedija. Izgorio je i hrvatski obraz i njihova kultura, kojom se diče, samo što Hrvati nisu moralno sazreli da se suoče sa istinom i da pokušaju pokajanjem i priznanjem krivice, barem djelimično spasiti dostojanstvo generacijama Hrvata koji tek dolaze.

• Za izvršene zločine u Tulićima, Grahovcima i Han Ploči, odgovarala je samo jedna osoba Miroslav Anić –Firga, (ratni komadant voda u Specijalnoj jedinici Maturice Hrvatskog vijeća obrane iz Kiseljaka)

koji je priznao zločin i postigao nagodbu sa Tužilastvom BiH. Ostali zločinci su na slobodi, kreću se nesmetano, diče se kako su upravo oni „nosioci evropskih vrijednosti“, pričaju priču o obespravljenosti i majorizaciji Hrvata u BiH.

Prošlo je dvadeset pet godina od ovog zločina, koliko još treba da prođe vremena, da bi se procesuirali i osudili zločinci, da bi djelimično bilo zadovoljeno pravo njih 78 nevino ubijenih, da na ovom prolaznom svijetu njihovi dželati budu kažnjeni, makar time da im imena budu upisana u knjige zločinaca, i da osjete trun pravde, a onu istinsku pravdu će osjetiti, kad napuste ovu prolaznost, i stanu pred Onog koji žestoko kažnjava, one koji su na Zemlji nered činili, koji su nevine ljude ubijali.

Zločin u Kiseljaku je samo jedan u nizu zločina kojeg su počinile postrojbe HVO sprovodeći politiku UZP, u Hrvatskoj agresiji na BiH.