Riječ je o mostu preko Neretve na magistralnom putu M-17 malo nakon Jablanice, a danas se zove drukčije - Most Begića i Begovića

Dok je vozio ćiro, na tom mjestu je cesta prelazila sa desne na lijevu stranu Neretve, a ćirina pruga s lijeve na desnu. Danas su do tog mjesta i pruga i cesta na desnoj, a poslije tog mjesta cesta prelazi na lijevu stranu Neretve.

Most preko Neretve i budućeg akumulacijskog jezera u Aleksin hanu iz 1968. godine bio je treći most u bivšoj državi izgrađen po sistemu slobodne konzolne gradnje. Ovaj most ima izuzetnu važnost kao jedina kvalitetna putna veza između Hercegovine i Dalmacije s Bosnom.

Nemoguće ga je zaobići, niti je u slučaju njegovog rušenja oko njega moguće napraviti zaobilaznicu. Zato je pravljen nevjerojatno kvalitetno i skupo.

Prvi pokušaj rušenja mosta desio se 12. aprila 1992. godine.

Tada je Ivan Rogić, predsjednik HDZ-a Jablanica, dovezao cisternu dinamita i detonirao je na mostu. Ipak, most je bio samo djelimično oštećen srednji, veliki raspon, tako da je i dalje ostao prohodan za vozila.

HVO je ponovo pokušao 8. augusta iste godine. Tada je na mostu bila postavljena straža Armije Republike Bosne i Hercegovine koju je HVO iznenadio te su tada ubili Senada Begovića i Mirsada Begića.

Šest drugih pripadnika Armije RBiH je zarobljeno.

Istog dana uništeno je 30 m rasponske konstrukcije srednjeg raspona, ali, srećom, stubovi tog mosta nisu bili oštećeni.

Međunarodne snage su još tokom rata postavile metalnu konstrukciju na mostu koja je omogućavala kakvu-takvu putnu komunikaciju, a kasnije, u vrijeme opravke, korištena je skela.

Most je nakon rata popravljen i preimenovan u Most Begića i Begovića, u spomen ubijenim stražarima Armije RBiH te i danas hiljade građana BiH, na putu prema Mostaru ili dalje, njime prelazi s desne na lijevu obalu Neretve.