Podsjetnik na heroja i patriotu Borisa Matišić
Tako hrabro i odvažno strest u brk zločincima Dariu Kordiću, Mati Bobanu i drugima iz njihove klike, niko nije smio do Boris Matišić, predsjednik Izvršnog odbora SO Travnik i predsjednik
kriznog štaba općine Travnik.
Samo da su bila još jedan eventualno dva ovako časna i hrabra čovjeka koji su na najodgovornijim funkcijama, sigurno da nikad nebi došlo do sukoba između Hrvata i Bošnjaka, zapravo Republika
Bosna i Hercegovina bi bila oslobođena do kraja 1992 godine !
Nije bilo takvih, nažalost jer cijena koju je platio Boris Matišič i drugi časni ljudi iz reda hrvatskog naroda je bila previsoka i previše bolna.
Boris Matišić je pojavam osvajao i u njegovom prisustvu su bili svi mali i po visini ali osobito po umu.
Dario Kordić koji mu po visini nije ni do ramena, a po umu ni do petni kostiju, je znao vrijednost, snagu i karakter Borisa Matišića te su urgentno ugovorili sastanak sa Matom Bobanom 03. 07.
1992 godine gdje su donijeli odluku o Borisovoj eliminaciji u svakom pogledu.
Boris Matišić iz Travnika je izgledom kao Samson, gorostas, neustrašiv, odvažan, poseban, zapravo niko kao Boris.
Zato su ga se bojali, jer su bili samo sjena u njegovom prisustvu.
Sastanak 26.06.1992 godine u Travniku kojem su između ostalih bili prisutni, Franjo Boras, član predsjedništva RBiH, Martin Udovčić, Dario Kordić, Pero Skopljak, Ante Valenta, Fuad Kaknjo,
Izet Tamburić, Pero Križanac i drugi...
orginalan izvadak iz knjige "Kravi siječanj":
Govori: Boris Matišić
"Prije svega mislim da se sa braćom muslimanima trebamo DOGOVARATI. Dogovor, a ne nagovor. Ako me shvaćate, a ja mislim da smo ovdje svi pametni i inteligentni, dakle,DOGOVOR, a ne NAGOVOR.
Ja, dopustite, nikad ne bih dozvolio da mene
neko nagovara na ono što ja neću. Svako ima
ponos. Ja ne volim ponavljati više puta, a moraću ovo ponoviti i ispričavam se ovdje prisutnim ljudima koji će reći da dva, tri puta iste stvari ponavljam.
Mi moramo uočiti što stoji na putu našeg zajedništva, a za ovo vrijeme, pažljivo prateći
ove događaje, ja sam uočio dvije stvari; djeli
nas Sarajevo i Grude, djele nas naredbe Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine i djele nas naredbe Hrvatske zajednice Herceg
Bosne, iz Gruda. I jedna i druga, da se tako
izrazim, opcija vodi u krvoproliće, vodi u rat.
Gospodo, ja nisam za to. Ja nisam za krvoproliće, a nadam se da nije niko od nas. I jedna i druga opcija nije primjenjiva na području ove Srednje Bosne, da taj termin upotrijebim, nije
primjenjiva. Sviđalo se to nekom ili ne, sviđalo se Mati Bobanu ili sviđalo se Aliji Izetbegoviću, nije primjenjiva. Ne može Mate Boban, iako je inteligentan čovjek i nije takav ekstremist
kao što ga ocjenjuju i ima i povijest; ne može Mate Boban znati bolje od mene situaciju koja je ovdje u Travniku i na ovoj regiji. Ne može.
Drugoje razmišljati u Grudama gdje je 99% Hrvata, a drugo je ovdje, u Travniku.
Meni ne može niko narediti, ne može me niko
nagovoriti da ja idem u sukob sa muslimanima.
Ja ću radije skinuti ovo ( misleći na uniformu ),
ostavit ću pušku i udaljit se od ovoga. Ja neću
tako nešto poslušati. Ista je naredba stigla iz
Gruda i za Busovaču i za Vitez i za Novi Travnik i za sve općine Hrvatske zajednice Herceg Bosna, ista naredba. Gospodo, ja nisam mogao toda prihvatim i neću! Ljutio se neko ili ne.
Ja ću snositi odgovornost, možda, za ovo što ću predložiti. Možda neću smjeti otić ponovo u
Grude kod Mate Bobana. Neće me tako primati kao što me je do sada primio, ali bože moj,valjda će se shvatiti neke stvari.
Valjda će se shvatiti realiteti. Ja sam prošli put,evo nek potvrdi gospodin Šantić, prošli put smozajedno bili kod Bobana i gospodin Šantić je rekao; put Travnik, odnosno travnička regionalna
zajednica „Srednja Bosna“ je dvosmjeran, a Mate Boban ovdje nikad nije bio, ne zna situaciju ovdje, a mi je znamo. Ovdje koji sjedimo.
Ako dođe do sukoba između Hrvata i muslimana, gospodo, to je građanski rat u Republici Bosni i Hercegovini, etnički, etnički rat.
Onda Srbija i Crna Gora više nisu agresori, onda peru ruke od svega ovoga, onda nema izolacije, onda je to nešto drugo, a upravo oni bacaju kartu na to.
Zašto se Travnik ne napada? Pet, šest granata je palo, pa lakše je izazvati sukob između Hrvata i muslimana i gore smijat se i večerati i doručkovat, kao što to četnici gore rade.
Ja uvijek u diskusijama upotrebljavam „četnik“, nemojmo izjednačavati, svi Srbi nisu četnici.
Ima i poštenih, lojalnih građana i njima, tim lojalnim Srbima, izuzetno je teško, najteže. Moj prijedlog razrješenja ove situacije, ne prejudiciram da je to rješenje ove situacije, nego možda
prvi korak,ne može se odjedanput prevazić, ali prvi korak, moramo nešto uraditi. Na niz prethodnih sastanaka diskutanti opisuju ovu situaciju TO, HVO, blokada lijevo, blokada desno, ali
moramo tražit način kako da to prevaziđemo........"
nastavak u knjizi...
Uslijedila je ekspresna kazna za Borisa, ali uslijedila je i Borisova borba za život koja traje i danas. (Boris Matišić je uhapšen od strane HVO, a od tortura u zatvoru pretrpio je strašne
fizičke posljedice, tesko je obolio, i sve to je utjecalo i na njegovo psihičko stanje pa je kasnije pokušao i samoubistvo)
Boris Matišić sam protiv svih samo iz razloga što je ČOVJEK, da i to veliki čovjek koji nosi ogroman teret na svojim plečima...
Boris Matišić misli i vjeruje da se može i mora zajedno...
Boris čeka pomoć od onih koji tako misli......još ih nema.
Boris je ponižen, povrijeđen, ostavljen, izigran, bolestan ali je uspravan i jak kao Vlašić !
Boris Matišić je velik čovjek kojem trebamo svi priznati da nismo bili hrabri i odlučni kao On. Da kao On !