Majka Mara imala je dva sina, Dragana (13.3.1952 – 22.7.1993.) i Marinka (8.1.1956 – 9.10.1994.), oba su poginula na linijama odbrane Konjica, kao pripadnici Armije Republike Bosne i
Hercegovine.
Stariji je prvi poginuo. Zvali su ga u Hrvatsko vijeće odbrane, vršili razne pritiske i davali obećanja, ali on datu zakletvu saborcima, Konjicu i Bosni i Hercegovini nije htio pogaziti.
Nikada se nije pokolebao, a kad je, sa suprugom Mirom (rođ. Džumhur) dobio sina Alena još odlučnije je, govorila je njegova majka, odlazio na zadatke, zajedno sa svojim komšijama sa Tuščice.
Dragan je sa porodicom stanovao u jednoj maloj sobici, nije htio uzimati napuštene tuđe stanove ni stvari, jer znao je kako je to teško zaraditi. Plavokosi Dragan imao je nadimke Tiće i Lela,
svi su ga znali, a 60-tih godina bio je prvi konjički kolporter – ulični prodavač novina. Kao mali ostao je bez oca i počeo je zarađivati svojim radom. Kasnije se zaposlio u Vijčari, a
dopunski je radio kod mesara Smaje. Lela nije imao visoke škole, stanove, auta ni funkcije, ali je kroz život naučio da cijeni slobodu, pravdu, sebe, druga, komšiju i sve druge i drugačije
oko sebe. Dragan je bio omiljen u društvu, volio je igrati lopte na Partizanovom igralištu, posebno se isticao na noćnim turnirima kada je nastupao za “Vijčaru” i za Tuščicu. Volio je ribolov
i planinarenje, volio je Neretvu, Prkanj, konjičko kino i sve što je konjičko. Tuščica, Neretva, Prenj, Ljubina, Varda, Trešanica i Stanica, sve ulice i cijela općina Konjic, slobodni su, a
Konjic treba zapamtiti da je svoj doprinos tome dao i Dragan Pekić Lela, zajedno sa bratom Marinkom, koji je poginuo 9.10.1994. godine u Džajićima.
Jedan mostić na Tuščici zove se “Most braće Pekić”, kojeg saborci sagradiše i otvoriše 24. novembra 2016. godine, kao nezaborav na konjičke patriote, braću Pekić. Na granitnoj spomen – ploči
pored mosta piše “Mostovi spajaju ljude, a ovaj spaja sjećanje na Marinka i Dragana – Prijatelji i saborci 443. bbr.”
Autor: Mirsad Čukle