Mustafa Obradović iz Borojevića kod Stoca je imao 19 godina kada ga je tzv. HVO uhapsio i pritvorio u koncentracioni logor Gabela kod Čapljine. Uslovi za život logoraša u logoru Gabela su bili jako teški, a naročito je nedostajalo hrane. Logoraši su svakodnevno odvođeni na prisilni rad, pa se tako među njima našao i Mustafa. Jednog dana kad se vraćao sa prisilnog rada, uspio je sa sobom ponijeti komad hljeba kako bi ga mogao podijeliti sa ostalim logorašima
Međutim, kada su logoraši stigli nazad u
logor, postrojio ih je upravnik logora, zloglasni Boško (Boko) Previšić i naredio im da iz džepova izbace sve što su eventualno ponijeli sa sobom. Mustafa to nije učinio, a upravnik je to odmah
primijetio. Bez ijedne riječi, uzeo je pušku iz ruku jednog stražara i upucao Mustafu direktno u glavu. Smrt 19-godišnjeg sina u logoru Gabela, gledao je i mladićev otac. Njegovo tijelo je ostalo
ležati na istom mjestu do idućeg dana i niko se nije usudio ni pomjeriti ga.
Posmrtni ostaci Mustafe Obradovića su
ekshumirani u Tasovčićima kod Čapljine 1998. godine.
Boško Previšić, koji se nedugo nakon ubistva mladog logoraša pred kamerama hrvatske državne televizije hvalio kako navodno jede istu hranu kao i logoraši u logoru kojim upravlja, danas se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog počinjenih ratnih zločina nad hercegovačkim Bošnjacima.