Zločini HVO-a i HV-a u Jajcu, Mrkonjiću, Bosanskom Petrovcu...

Kantonalni sud u Novom Travniku osudio je Jozu Lovrenovića zvanog Cole na 13 godina zatvora. Kao pripadnik vojne policije u brigadi “Hrvoje Vukčić Hrvatinić”, 13. jula 1992. godine, dok je naoružana grupa vojne policije HVO-a sprovodila prethodno zarobljenu grupu aktivnih i rezervnih policajaca MUP-a RS, SJB Mrkonjić-Grad, iz zaseoka Šebezi, prišao je jednom zarobljeniku, vrijeđao ga i udarao kundakom, a potom iz neposredne blizine rafalno pucao u njega i ubio ga.

Potom je Lovrenović prišao ranjenom vojniku na začelju kolone zarobljenika i nakon kraće prepirke pucao i u njega i ubio ga. Ostale zarobljenike sproveli su do SJB Jajce, gdje su ih nagurali u podrumske prostorije. Ratne zarobljenike zatočene u prostorijama SJB-a Jozo Lovrenović je u periodu od 13. juna do 23. augusta 1992. godine, s još dva pripadnika vojne policije, više puta mučio prilikom saslušanja. Tukao ih je rukama, nogama, policijskim i improvizovanim palicama. Gasio im je cigarete po cijelom tijelu, kačio ih na vješalicu i vadio im zube. Svjedok Lazo Savanović opisao je mučenje: “Pokazao mi je drveni čiviluk i rekao da hoće zub. Ja sam se nakačio i zub se slomio. Donio sam mu zub, a on je rekao da hoće cijeli zub. Ponovo sam se nakačio i izvadio sam ostatak zuba i korijen, ali i komad mesa. Poslije sam se onesvijestio.” Presuda Jozi Lovrenoviću pravosnažna je od 25. maja 2017.

Pripadnicima Hrvatske vojske (HV ) suđeno je na Županijskom sudu u Zagrebu. Za ratne zločine počinjene na području općine Mrkonjić-Grad osuđeni su Tihomir Šavorić na šest, Antun Novačić na pet, Robert Precehtjel na dvije, Nenad Jurinec na šest i Robert Berak na dvije godine zatvora. Oni su kao pripadnici 7. gardijske brigade HV-a 9. i 10. septembra 1995. zarobljene pripadnike VRS-a na širem području sela Mlinište odveli u selo Halapiće, u zapovjedništvo 7. gardijske brigade.

Tu su ih, po naredbi zapovjednika brigade Ivana Koradea, koji je u međuvremenu preminuo, zatvorili u štalu. Sutradan su ih pobili. Strijeljali su: Radoslava Lakića, Peru Vidovića, Petra Jotanovića, Dragoslava Mutića i Borislava Vukića. S njima su bili optuženi i Emil Črnčec i Goran Gaća, ali su oni oslobođeni. Presuda je pravosnažna od 6. maja 2013. godine. Na Županijskom sudu u Zagrebu suđeno je u još dva slučaja po optužnici za ratne zločine počinjene na području općine Mrkonjić-Grad, ali su oba suđenja rezultirala oslobađajućim presudama. U prvom slučaju na optuženičku klupu ponovo je posjednut Tihomir Šavorić. S njim su optuženi bili i Ivica Krklec i Alen Toplek. Oni su oslobođeni optužbe da su, kao pripadnici 7. gardijske brigade HV-a na području mjesta Dabrac i Bočac, između Mrkonjić-Grada i Banje Luke, za vrijeme akcije “Južni potez” usmrtili nepoznate civile.

Tihomir Šavorić, zapovjednik 3. bojne 7. gardijske brigade HV-a, oslobođen je optužnice da je 10. oktobra 1995. izdao zapovijed podređenim vojnicima da ubiju jednu ženu i muškarca starosti od 40-tak godina na koje su naišli krećući se uz makadamsku cestu ka brdu na kojem se nalazi motel “Dabrac”. Alen Toplak je oslobođen optužnice da je sutradan, 11. oktobra 1995, ubio ženu od 60 godina koja im je prišla nakon okršaja s jedinicama VRS-a kod motela “Dabrac”, te da je njeno tijelo odvukao u obližnji jarak. Ivan Krklec je oslobođen optužbe da je istog dana, u daljnjem kretanju, na kilometar udaljenosti od motela “Dabrac”, ubio nepoznatog muškarca starosti 50 godina, a Tihomir Šavorić je oslobođen optužnice da je naredio Krklecu da izvrši ovo ubistvo. Presuda je pravosnažna od 15. septembra 2015, kako je to potvrdila Tatjana Babić, viša sudska savjetnica Županijskog suda u Zagrebu.

Ivicu Pintarića Županijski sud u Zagrebu oslobodio je optužbe da je, kao pripadnik Samostalne satnije taktičkih snajpera HV-a, tačno neutvrđenog dana tokom septembra i oktobra 1995. u selu u okolici Mrkonjić-Grada ušao u kuću u kojoj su se nalazile nepoznata muška i ženska osoba te iz kalašnjikova ispalio u njih više metaka i usmrtio ih. Presuda je pravosnažna od 6. jula 2014.

Bilo je hapšenja i pripadnika HVO-a osumnjičenih da su počinili ratni zločin prilikom operacije “Južni potez” 1995. U maju 2019. u Sjedinjenim Američkim Državama, u državi Virdžiniji, u gradu Roanokeu, na osnovu potjernice koju je u junu 2014. raspisao Kantonalni sud u Novom Travniku, uhapšen je Robert Kovačić. On je sumnjičen da je, kao pripadnik HVO-a, seksualno zlostavljao ženu u Jajcu, ali nikada nije izručen. Kantonalno tužilaštvo u Novom Travniku je krajem maja 2017. saopćilo da je predmet dostavljen Tužilaštvu BiH jer nisu mogli da “na efikasan način okončaju postupak ekstradicije”. Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić je tada izjavio: “Nakon provjere, naš tužitelj je ustanovio da su u ovom predmetu oštećena žrtva i svjedokinja preminule 2013, odnosno 2015. godine, dakle puno prije nego nam je predmet proslijeđen. Krajem augusta 2019. Tužilaštvo BiH je donijelo odluku o obustavi istrage jer nema dovoljno dokaza da je Kovačić počinio to krivično djelo.” Bosna i Hercegovina je nakon toga povukla međunarodnu potjernicu protiv Roberta Kovačića..

Pet godina ranije, 15. decembra 2014. godine, u Jajcu su pripadnici SIPA-e uhapsili nekadašnje pripadnike HOS-a, braću Umrislava, Luku i Matu Jozića.

Mediji su prenijeli informaciju da su braća Jozić osumnjičena za ubistvo troje civila početkom jula 1992. Mediji su tada pisali da su Jozići izveli tri osobe srpske nacionalnosti iz njihovih kuća u Jajcu, odveli ih u sjedište HOS-a u Pećinu, mučili ih i ubili.

Za ratne zločine na području općine Jajce aktualna je jedna optužnica. Kantonalni sud u Novom Travniku je u februaru 2018. potvrdio optužnicu koja Iliju Peraka tereti da je kao pripadnik Vojne policije HVO-a od 13. juna do 13. augusta 1992. godine, u prostorijama SJB Jajce, prilikom ispitivanja više puta mučio i tukao 11 zarobljenih pripadnika SJB Mrkonjić-Grad i jednog pripadnika VRS-a. U optužnici stoji da ih je tukao rukama, nogama i palicom, da je M. M. uveo u prostoriju s metalnim ormarima i tu ga tukao tako silovito da je ovaj padao po metalnim ormarima, da je Z. A. tukao u čajnoj kuhinji, gdje mu je zadao 38 udaraca palicom, uslijed čega se ovaj onesvijestio, da je ispitivao Z. A. i u prostoriji s metalnim ormarima i, udarajući ga šakama i nogama, pitao ga koliko bi njegova porodica platila za otkup i govorio mu da je najbolje da ga likvidira i da je Đ. G. tukao u toj prostoriji i pitao koliko bi njegovi platili u ime otkupa, da je Č. L. tukao ispred bolnice i nakon dolaska u SJB, a da je V. R. tukao u čajnoj kuhinji, palicom po cijelom tijelu. Iliji Peraku je određen pritvor, potvrdila je to u svom odgovoru Azra Lendo, službenica za informisanje Kantonalnog suda u Novom Travniku: “Predmet broj: 06 0 K 011355 18 Kps – Ilija Perak: Rješenjem kantonalnog suda u Novom Travniku optuženom određen pritvor.”

Malo je općina u Bosni i Hercegovini gdje se rezultati agresije u statističkim podacima ogledaju tako brutalno. Broj stanovnika općine Jajce gotovo je prepolovljen – s 45.007, koliko ih je bilo na popisu iz 1991. godine, broj je pao na 27.258, koliko ih je bilo na popisu iz 2013. Srpskog stanovništva gotovo da i nema – s 8.663 ili 19 posto broj je pao na 501 ili 2 posto. Pao je i broj Hrvata – s 15.811 na 12.555, i broj Bošnjaka – s 17.380 na 13.269. Ali, gledano procentualno, broj Hrvata se povećao – s 35 na 46 posto, i broj Bošnjaka – s 39 na 49 posto.

Isto se desilo u općini Mrkonjić-Grad. Ondje je 1991. živjelo 27.395 stanovnika, a 2013. ih je popisano tek 16.671. Bošnjačkog stanovništva gotovo da i nema – od 3.272 ili 12 posto, ostalo ih je 375 ili 2 posto. Ni Hrvata gotovo da nema – od 2.139 ili 8 posto, ostalo ih je 159 ili 1 posto. Opao je u značajnoj mjeri i broj Srba – s 21.057 na 16.050, ali kada se ovaj broj izrazi u procentima, onda planeri etničkog čišćenje mogu biti zadovoljni – Srba je 1991. bilo 77 posto, a 2013. bilo ih je 96 posto.

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije je 31. marta 2022. donijelo, a Viši sud u Beogradu 3. juna i Apelacioni sud 11. augusta potvrdili optužnicu protiv

• Vladimira Mikca,
• Zdenka Radulja,
• Željka Jelenića i
• Danijela Borovića.

Optužnica ih tereti da su, kao pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva 7. i 8. augusta 1995., za vrijeme trajanje akcije “Oluja” naredili raketiranje kolone izbjeglica u Svodnoj kod Bosanskog Novog i na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca. Evidentirano je 13 ubijenih, među njima šestero djece, i 24 ranjene osobe. Njima se sudi u odsustvu pred Višim sudom u Beogradu. U obrazloženju razloga podizanja optužnice navodi se da protok vremena daje za pravo da se vjeruje da Hrvatska, a ni Bosna, nemaju namjeru podići optužnice za ovaj zločin.

• Nevladina organizacija DOCUMENTA – centar za sučeljavanje sa prošlošću iz Zagreba na svojoj internetskoj stranici je pisala da se napad desio oko 10 sati u mjestu Kapljuh pored sela Bravsko na Petrovačkoj cesti između Bosanskog Petrovca i Ključa i da su kolonu izbjeglica iz Like i sjeverne Dalmacije napala dva MIG-a 21, pri čemu je ubijeno devet osoba, od toga četvero djece. Poginuli su: Darinka Drča (1927) i njeni unuci Jovica Drča (1989) i Mirijana Dubajić (1974) iz Brotinje kod Donjeg Lapca, zatim sestra i brat Nevenka Rajić (1984) i Žarko Rajić (1986) iz Donjeg Lapca, Krstan Vuković (1951) i njegov sin Darko Vuković (1982) iz Donjeg Lapca, te Branko Stjelja (1923) i njegov sin Mirko Stjelja (1961) iz Nadina kod Benkovca. Istog dana dogodio se i zločin u Svodni kod Bosanskog Novog na teritoriji BiH, kada su avioni HRZ raketirali kolonu izbjeglica iz Korduna i Banije, te su stradale najmanje tri osobe: Rade Galogoža (1955), Marta Galogoža (1935) i Mile Malobabić (1953) iz Slavskog Polja.