Hrvati nisu nikada bili za državu BiH

Odluka o uspostavi HZ „Herceg Bosna"

Na temelju slobodno izražene volje hrvatskoga naroda u Bosni 1 Hercegovini, njegovi demokratski izabrani predstavnici, na sjednici održanoj 18. studenoga 1991. godine u Grudama, donose

ODLUKU

o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Boma

Članak 1.

Uspostavlja se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kao politička, kulturna, gospodarstvena i područna cjelina.

Članak 2.

Hrvatsku sajednicu Herceg-Bosna čine područja opóinas Jajce, Kreševo, Busovača, Viter, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf /Dobrati6i/, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanicu, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Citluk, Čapljina, Neum, Stolac, Trebinje /Ravno/.

Članak 3.

Sjedište Ervatske zajednice Herceg-Bosna je u Mostaru.

Članak 4.

Zajednici mogu pristupiti i druge opbine Bosne i Hercegovine, us suglasnost opdina utemeljitelja.

Olanak 5.

Zajednica če štovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine dok

opstoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku buduću Jugoslaviju.

Članak 6.

Zajednica be štovati i ave valede medjunarodne akte koji mu temelj suvremenih civilizacijskih odnosa u društvu.

Članak 7.

Vrhovništvo zajednice je Predsjedništvo koje čine predstavnici hrvatskog naroda u opdinskoj vlasti, prvi po funkolji 111 predsjednici opbinskih odbora Hrvatake demokratake zajednice. Predajedništvo bira predsjednika, dva dopredsjednika i tajnika.

Članak 8.

Ustrojstvo, funkcioniranje i odnos s drugim zajednicama regulirat de ne statutom.

Olanak 9.

Ova odluka stupa na snagu odmah.

HVO HZHB ne priznaje odluke predsjedništva BiH

ZAPOVJED

ZAPOVIJED

1. Na prostoru HZ HB jedino legalne vojne postrojbe su postrojbe HVO. 2. Sve druge vojne postrojbe su obavezne da na navedenom teritoriju pristupe u jedinstven sistem obrane i priznaju Stožer HVO kao glavno zapovjedništvo.

3. Svaki pripadnik navedenih vojnih postrojbi je obavezan da nosi obilježje HVO (grbov- nica na kapi i platneno obiljež- je HVO na rukavu lijeve ruke).

4. Zabranjujem formiranje pri- vatnih postrojbi, a licima koja ne poštuju ovu zapovijed sudi- ti i razbiti formirane postrojbe.

5. Ovom zapovijedi se stavljaju van snage sve zapovijedi zapovjedništva TO i ista se na ovim prostorima smatra nelegalnom." (istaknuo J.Z.)

„Po osnovu kojih do sada postignutih sporazuma" i temeljem koje ukazane potrebe Roso izdaje zapovijed"

08.05.1992. god? Temeljem sporazuma Boban- Karadžić postignutog dva dana ranije u Grazu?

155 HZ HB HVO Glavni stožer, Zapovijed, Pov. Bro: 01-331/92, Grude, 08.svibnja 1992.

Priopćenje za javnost sa bilateralnog sastanka Radovana Karadžića i Mate Bobana 06.05.1992. u Grazu

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Odlučni da sva sporna pitanja uključujući razgraničenje dviju konstitutivnih jedinica hrvatske i srpske u Bosni i Hercegovini riješe miroljubivim sredstvima i dogovorom, predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice utvrdili su da u odnosu na radnu mapu o razgraničenju postoje nesuglasnosti u slijedećim slučajevima:

1.) U gradu Mostaru srpska strana smatra da granicu predstavlja rijeka

Neretva, a hrvatska strana smatra da je cijeli grad Mostar u hrvatskoj nacionalnoj jedinici.

2.) Južno od Mostara hrvatska strana smatra da u hrvatsku nacionalnu jedinicu spada područje određeno 1939-te godine, tj. granice Hrvatske Banovine. Srpska strana smatra da je granica između hrvatske i srpske jedinice

granica rijeke Neretve.

3.) Obje strane su suglasne da se u razgraničenju dvije konstitutivne jedinice na području Kupresa, kao i u Bosanskoj Posavini (Derventa, Bosanski Brod, Bosanski Samac, Odžak, Orašje, Modriča i Brčko) vodi računa o kompaktnosti prostora i komunikacijama.

4.) Obje strane su odlučne ustrajati na principima usvojenim na konferenciji Europske Zajednice o Bosni i Hercegovini, te temeljem toga suglasne su da u određivanju spornih i drugih područja štuju dogovorene kriterije za definiranje nacionalnih teritorija uz arbitražu Europske zajednice.

5.) Ovim dogovorom prestaju razlozi za prekid Konferencije Europske zajednice o Bosni i Hercegovini, te obje strane traže hitan nastavak konferencije. Inzistira se da se arbitražno razgraničenje izvrši u dogovorenom roku do 15. svibnja 1992. godine.

6.) Slijedom naprijed dogovorenog prestaju razlozi za oružane sukobe između

Hrvata i Srba na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Objavljuje se sveopće i trajno primirje pod kontrolom Europske Zajednice, koje stupa na snagu danas, 06.svibnja 1992. u 24,00 sati.

PREDSTAVNIK SRPSKE DRŽAVNE ZAJEDNICE

Radovan Karadžić

PREDSTAVNIK HRVATSKE NACIONALNE ZAJEDNICE

Mate Boban

UVODNI PREGLED ORUŽANE BORBE

Srpske snage su svoje napade počele s prostora koje su do tada kontrolirali:

Kao što je vidljivo, sukobi u Bosanskoj Posavini su počeli i prije službenog početka rata u BiH

(06. travnja, 1992. godine), dana kad je napadnuto Sarajevo. S obzi- rom da je još u studenom 1991. godine napadnuto i uništeno selo Ravno u istočnoj Hercegovini u operaciji odmazde JNA, to bi se moglo smatrati pretpočetkom rata. Borbe u Bosanskoj Posavini, koje su se razbuktale u ožujku 1992. godine, također predstavljaju,,rat prije rata" u BiH.

Ali, kao primjer metodologije djelovanja JNA i srpskih paravojnih postrojbi može se uzeti Bijeljina, u kojoj su borbe trajale od 01. do 04. travnja, 1992.godine. Paravojna postrojba Arkanove Srpske garde počela je napad na grad, gdje im se suprotstavila manja skupina pripadnika Patriotske lige. Srpska garda je uspjela slomiti otpor, te su počeli s masovnim egzekucijama, koje nisu bile manifestacija ratnog ludila, nego sistematično uklanjanje viđenijih ljudi, kao i bošnjačkog stanovništva.

Operacija u Bjeljini imala je dvostruki cilj. Prvo, Bijeljina je komunikacijski značajna, jer je sjecište dvaju krakova kojima su počeli srpski napadi na BiH sjevernobosanskog (posavskog) i istočnobosanskog (drin- skog) pravca. Ovladavanjem Bijeljinom kao središnjim gradom Semberije, osigurana je potpuna kontrola toga kraja, zaleđe prema Srbiji, a time i logistička potpora. Kon- trolom Semberije osiguran je nadzor nad donjim tokom rijeke Save i ušćem Drine u Savu. Drugo, brutalnost kojom je izvršen napad, njegova medijska pokrivenost, pa- radna i borbena opremljenost Srpske dobrovoljačke garde, arkanovih Tigrova, bili su u funkciji zastrašivanja bosanskohercegovačkog stanovništva. U zauzeću Bijeljine vidljiv je obrazac kasnijeg djelovanja JNA i srpskih para- vojnih postrojbi.

Taj se obrazac u praksi manifestirao koncentracijom nadmoćnih snaga, uz potporu oklopno-mchaniziranih postrojbi i topništva. Naseljeno mjesto predvideno za zauzimanje bilo bi okruženo, a prometne komunikacije stavljene pod kontrolu. Putem sredstava javnog informiranja lokalno stanovništvo je pozivano na ne pružanje otpora. U slučaju slabijeg otpora, osvajanje grada preuzimale su na sebe pješačke postrojbe koje je karakterizirala brutalnost prema zarobljenicima i civilnom stanovništvu.

Uz likvidaciju predstavnika legalnih vlasti i uglednijih građana poči- njalo se s etničkim čišćenjem, a paravojne postrojbe su kao nagradu stjecale pravo na pljačku. Ako bi došlo do jačeg otpora (koji su u praksi najčešće pružale lokalne snage naoružane osobnim naoružanjem), pješaštvo bi stalo i pozvalo topništvo da ,,omekša otpor“. Uopće, srpske snage uglavnom su izbjegavale direktnu borbu i ne- selektivno su se koristile topništvom gdje god je to trebalo. Takav način uporabe topništva srpski general Ratko Mladić je kasnije, u opsadi Sarajeva, definirao kao „razvlačenje pameti". Temeljni je cilj djelovanja JNA u Bosanskoj Posavini bio ovladavanje rijekom Savom i uspostavljanje sigurnog koridora koji bi zapadne dijelove BiH, koje su već nadzirali Srbi (banjalučka i dobojska regija), kao i krajine u Hrvatskoj, kopnenim putem povezali sa Srbijom.

U tu svrhu angažirani su veći oklopno-mehanizirani sus- tavi i cijelo ljeto vođene su intenzivne borbe. Sjeverni dio Posavine (uz Savu, osim Bosanskog Šamca) bio je pod nadzorom HVO-a, koje je pomagala Hrvatska vojska, zapovijedanjem, logističkom potporom i izravnim sudjelovanjem postrojbi u borbe- nim djelovanjima. Glavni problem obrane Bosanske Posavine bio je postojanje dviju linija zapovijedanja - političke i vojne. Dok je vojna logika nalagala odsudnu obranu i presijecanje koridora prema Krajini, čime bi se ubrzao i pad tzv. SAO Krajine u Hrvatskoj, hrvatsko vrhovništvo je, čini se, zapovjedilo upravo obrnuto - puštanje Koridora Srbima i u skladu s tom odlukom, povlačenje HV iz tog dijela Bosanske Posavine.

Ljeto 1992. godine su karakterizirale žestoke napadne aktivnosti srpskih i protunapadne aktivnosti

hrvatsko-muslimanskih snaga, ali je krajnji rezultat za srpske snage bio povoljan.

Iako su srpske snage s distance" kontinuirano napadale Bosansku Posavinu, prepoznaju se njihove tri faze ofenzivnih djelovanja:

Nakon ovladavanja VRS Bosanskim Šamcem i Brčkom uslijedio je protunapad IIVO i IIV u Bosanskom Brodu i Modriči. Taj protunapad biti će (zbog sporazuma Boban-Karadžić o prepuštanju koridora Srbima) zaustavljen opstrukcijama hrvats- kog vrhovništva. Na svom dijelu fronta, Armija RBiH zabilježila je uspjeh obranom Gradačca, a postrojbe HVO i Armije RBiH su do 1993. godine držale crtu bojišta u predgrađima Brčkog, tik uz glavnu komunikaciju koja je povezivala Banja Luku s Bijeljinom. Na sjevernoj strani Posavine, pod nadzorom HVO-a se održala samo enklava kod Orašja.

U samom početku sukoba i velikosrpske ofenzive može se govoriti samo o ob- rani pojedinih područja (gradovi, veća naselja, dijelovi općina), pretežno nastanjenih Hrvatima, gdje je obrana postavljena oko naselja, na obale rijeka ili na prometnica-

Snage bosansko-brodske brigade realno nisu u mogućnosti održati dostignutu liniju ob- rane, a posebno u slučaju dobro organiziranog napada neprijatelja sa jačom pješadijom uz postojeću znatnu tehniku.

Derventa

Na teritoriji općine Derventa formirana je brigada koja nije vojno ustrojena niti u zapov- jedništvu niti kao formirane jedinice na terenu (bataljuni, satnije) taktički upotrebljive. Jedinice na terenu djeluju na teritorijalnom principu grupirane oko naselja i samostalno djeluju u odnosu na zapovjedništvo brigade.

U užem rajonu Dervente organizirano djeluje Riječka satnija i dvije grupe (jačine voda) koje djeluju interventno kao manevarske jedinice i za sada uspješno su neutralizirale po- jedina neprijateljska uporišta (Čardak, vojarna, kontrolni punktovi u gradu), a u samom gradu stvorile utisak premočnijeg. Vojna policija nije formirana, a kretanje gradom je nesigurno. Grad je bez struje i vode, a komunikacija Derventa - Bosanski Brod na dijelu prema s. Begluci nije otvorena (kontrolira neprijatelj) stoga je dotur i snabdijevanje zna- tno otežano.

Odžak

Na teritoriji općine formirana je brigada sastava tri bataljuna sa 1.250 naoružanih ljudi. Stanje na općini Odžak nešto je organiziranije u odnosu na ostale općine, a dio jedinica učestvovao je u oružanom sukobu. Ova brigada zatvara komunikaciju Modriča - Odžak u neposrednoj blizini mosta gdje je izvršila pripreme za rušenje mosta i komunikacije ka Podnovlju. Kontrolira prijelaze preko r. Bosna duž granice općine, a jedinicom s. Pruda učestvuje u obrani Bosanskog Šamca.

Jednim bataljunom zatvara zapadnu granicu općine i dijelom snaga učestvuje u blokadi neprijateljskih snaga u s. Novi Grad. Za razliku od ostalih brigada, ova brigada raspola- že sa dvije satnije za aktivna djelovanja u pravcu, Srbima okruženog. s. V. Brusnica. Općinske strukture vlasti nisu za aktivna napadna djelovanja nego za obrambene aktiv- nosti i ne pružaju dovoljno pomoći formiranju TO. Osjeća se tihi bojkot muslimanskog dijela zbog izvršenih promjena u zapovjedništvu brigade. U blokadi s. Novi Grad sudjeluje jedna satnija 139. brigade.

Modriča

Na teritoriji općine Modriča, zbog neslaganja općinskih čelnika TO nije formiran. Srbi su izveli manevar da bi onemogućili stvaranje TO, a na slijedeći način. Proglasili su 'Srpsku općinu Modriča' i iznudili sporazum da neće tzv. općinu aktivirati ako se odus- tane od formiranja TO.

Modriča pretežno muslimanski grad je opustjela, u njoj ne djeluju nikakve vojne forma- cije, a ulazak IIrvata izazvao bi sukob sa Muslimanima. Muslimani koji su bili za otpor

prešli su na odžačku teritoriju i tamo pristupili organiziranju TO. Hrvatska vojska je organizirana i dobro naoružana, u s. Garavac, Kladari, G. Dobrinja dok su u s. Kladari i Čardak dijelovi stanovništva spremni na lojalnost srpskim vlastima i pregovaranje. Irvatska vojska formirana je u jedan bataljun i zatvara pravce od s. Mi- loševca i Gradačca prema Modriči.

Bosanski Šamac

Neprijateljske snage na području bosansko-šamačke općine pod kontrolom drže slijede- će dijelove teritorija, grad Bosanski Šamac. U istom je uspostavljena okupacijska vlast. Sva kretanja moraju biti odobrena posebnom dozvolom koju izdaju organi tzv. 'Srpske općine Bosanski Šamac'. Grad je potpuno informativno blokiran. Informacija o stanju u gradu gotovo da i nema. Najnovije (djelomične i neprovjerene) informacije daju nasluti- ti da kontrolu nad gradom drže ekstremni domaći četnici iz tzv. 'Siminog odreda' (Simo Zarić).

Most na rijeci Savi kod Bosanskog Šamca ponovno je oštećen, gotovo na istom mjestu kao i prvi puta, da bi u noćnim satima 25/26 04. izvršili miniranje i pružnog prijelaza na mostu.

Sela: Crkvina, Škarić, Pisari, Srpska Tišina, Miloševac, Baktuša i Brvnik su srpska sela tj. naseljena Srbima i bila su sve vrijeme jezgro za razvijanje četničkih formacija. Nakon pada Bosanskog Šamca četničke snage su izvršile napad i razbile naše snage, le stavile pod kontrolu hrvatska sela; G. i D. Hasić, Hrvatsku Tišinu, Novo Selo i dio Gre- bnica do Križanja puteva iz s. Brvnik i Bosanskog Šamca ka Grebnicama. Na području oraške općine neprijatelj još uvijek nije bojno djelovao. Oraška općina je gotovo 100% sa hrvatskim življem, medutim vjerojatni pravac napada na Orašje. i to vrlo skoro, je od s. Obudovac, Pelagićevo, D. i G. Žabar, na kom području se nalaze ja- ke četničke snage, koje još nisu ispoljile djelovanje.

Naše snage:

Nakon izvodenja prvih borbenih aktivnosti naše snage su izgubile kontrolu nad gradom Bosanski Šamac i s. G. i D. Hasić, Hrvatska Tišina, Novo Selo i dio Grebnica. (...) Sadašnja linija na kojoj su naše snage, je dosta dobro utvrdena i ojačana snagama 157. br. (70 ljudi) i biti će ojačana sa 1. bat. 108. brigade.

Orašje

Na teritoriju općine Orašje djeluju naoružane formacije grupirane po mjestima vojno ncorganizirane. Stanovništvo uvjereno da je moguće izbjeći oružan sukobe ne želi ula- zak u borbene aktivnosti dok ne bude neposredno napadnuto. Općinske strukture vrše pregovaranje sa srpskim stanovništvom, a dvoumljenje ne omogućava vojno ustrojava- nje naoružanog ljudstva.

Gradačac

Na teritoriji općine Gradačac još vlada mir. Štab TO je izmijenjen najviše na zahtjev Muslimana, za zapovjednikaštaba TO postavljen p.pukovnik (bivši aktivni oficir) Ivan Mijačević iz s. Tramošnica. Ljudi sve više postaju svjesni da će se morati boriti za svoje područje. Organizirano je za borbu oko 800 IIrvata i 4.000 Muslimana od čega polovina nenaoružano. Nisu uspostavili potrebnu suradnju sa susjednim općinama.

Brčko

U posljednje vrijeme veze sa organiziranim Hrvatima sve su rjeđe, u zadnja dva dana nisu niti na prijemu radioveze. Muslimani i Hrvati ne surađuju dovoljno i stanje u cjelini nije dovoljno poznato te ćemo morati uputiti čovjeka da utvrdi stanje.

ZAKLJUČAK

U cjelini, na teritoriji 'Istočne Posavine' postoje znatne naoružane formacije IIrvata i malim dijelom Muslimana, no u cjelini više izražena volja za rješenje pregovorima nego oružanom borbom iako su mnogi svjesni da će do borbe doći i tamo gdje je sada nema. I u dijelu zahvaćenog oružanim sukobom raspoloženje je slično i ljude je gotovo nemo- guće pokrenuti u aktivno djelovanje.

Raspolažemo informacijom da srboarmija i četnici prikupljaju nove snage za prodor, na svim pravcima Posavlja, prema r. Sava, rušenje mostova, a potom čišćenje terena. Stoga je neophodno uvođenjem novih snaga obraniti sadašnju teritoriju, onemogućiti korištenje komunikacija, posebno Doboj - Modriča - Bosanski Šamac i Doboj - Derven- ta, a zatim aktivnim djelovanjem sa pravca s. Vrbovac - M. Brusnica i preko pl. Vučjak u pozadinu neprijatelja.

Za realizaciju ovog zadatka i preuzimanje inicijative neophodno je izraditi jedinstven plan, pripremiti jedinice i izvršiti popunu MTS-a.