Na današnji dan 17.09.2001, preminuo je Neđo Galić iz Ljubuskog. On 1993. nije mogao mirno posmatrati, kako pripadnici HVO-a provode progon ljubuskih sugradjana - dojucerasnjih komsija/susjeda - u logor "Heliodrom" kod Mostara. Iako je imao troje djece, iako je imao privatnu firmu, Neđo Galić nije zelio zelio gledati svoj posao i biti pasivan posmatrac ratnih zlocina - u medjuvremenu - pravosnazno osudjene politike paradrzavne tvorevine takozv. "Herceg-Bosne"
Neđo Galić je u najtezim trenucima aktivno djelovao, pomagao i spasavao u skladu sa svojim mogucnostima - i puno vise od toga. Zajedno sa suprugom Šteficom Galić, Neđo Galić je nekoliko stotina sugrađana uspio aktivno spasiti, pomoći, da - umjesto da budu deportovani u logor "Heliodrom", prolazeci torturu ostalih nevinih zrtava logora takozv. "Herceg-Bosne", spas pronađu u izbjeglistvu drugih zemalja.
Neđo Galić nije sahranjen u rodnom Ljubuskom, on pociva na mostarskom groblju "Sutina".
Danas se nece odrzavati svecane akademije u cast Neđe Galića, danas se niti u Ljubuskom, niti u Mostaru, niti bilo gdje u Bosni i Hercegovini nece odrzavati svecani govori o covjeku-humanisti-susjedu Neđi Galiću. Danas ni jedno od njegovo troje djece nece dobiti posao u jednom od javnih preduzeca. Danas ce njegova supruga nastaviti raditi, ono sto je radila od 1993. - do danas - samo drugim sredstvima digitalne tehnologije i pisanom rijecju. Danas ce veliki broj moje mostarske raje i poznanika ignorisati ovo moje skromno podsjecanje na Neđu Galića - "niti ce ga vidjeti, niti ce ga procitati", ni u kojem slucaju nece javno komentarisati...
Na brdovitom Balkanu u najljepsoj nasoj Bosni i Hercegovini, zivio je covjek i zena - zivjeli su kao ljudi, voljeli su se...
I nisu zivjeli sretno do kraja zivota...