Bešćutno „pokrštavanje“ muslimana- bošnjaka (šehida)

Bez prethodne medijske najave i popratnih vijesti proteklih dana nepoznati počinitelji su na lokalitetu Merdžan Glave, jednoj od kota na platou Podveležja, gdje su tokom vojnih operacija 1992.god. stradali pripadnici HVO-a podigli krajnje uvredljivo spomen obilježje.

Na natpisnim pločama ispisana su imena pripadnika HVO-a, većinom hrvatske nacionalnosti i pet imena poginulih Bošnjaka. Iznad ispisanih imena uklesani su grbovi Herceg Bosne, a umjesto s ljiljanima što je bio službeni grb Države Bosne i Hercegovine, onaj postdejtonski dok je u lijevom uglu na posebnoj ploči otisnut krst, karakteristično vjersko obilježje Katoličanstva. Bešćutna monstruoznost aktera takvih ideja nadvisila je svaku pomisao o navodnom pijetetu prema žrtvama kakvim se žele predstaviti u javnosti, na gnusoban način povrijedila dostojanstvo mrtvih i nanijela nesagledive duhovne boli njihovim porodicama.

Dana 26.06.2017. godine izaslanstvo Vlade HNŽ predvođeno dr. sc. Nevenkom Hercegom, predsjednikom Vlade, ministrima Oliverom Soldom i Slađanom Bevandom, te zamjenikom ministra branitelja Republike Hrvatske Ivanom Vukićem,  nazočilo je svečanom otkrivanju spomenika poginulim hrvatskim braniteljima na lokalitetu Merdžan glave.

Naime, na platou Podveležja iznad Mostara postavljeno je spomen obilježje pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) koji su poginuli u operaciji u kojoj je oslobođen značajan dio Hercegovine, uključujući gradove Mostar i Stolac.

Molitvu je predvodio don Ivan turudić, izaslanik vojnog biskupa Tome Vukšića, spomenik je blagoslovio don Mladen Šutalo dok su spomenik svečano otkrila djeca poginulih branitelja.

Otkrivanjem i blagoslovom spomen obilježja na Merdžan glavi završeno je obilježavanje 25. obljetnice Lipanjskih zora.


OVAKO TO RADE ČASNI LJUDI

S početka agresije na Mostar Bošnjaci su, zbog nesnalaženja rukovodstva Armije R BiH, i mimo svoje volje mobilizirani u jedinice HVO-a. Svoje učešće, koje nije trajalo duže od nekoliko mjeseci, u tim jedinicama razumijevali su kao zajedničku borbu protiv zajedničkog srpsko-crnogorskog agresora, ostajući pri tome vjerni i odani svom identitetu, svojoj vjeri i općim interesima svoga naroda. Čak šta više u to doba čelništva HDZ-a i HVO-a su insistirala da Bošnjaci slobodno ispovijedaju svoju vjeru, lukavo im sugerirali da nose svoja vjerska a ne državna obilježja. Među njima su bili i oni čija su imena, bez saglasnosti porodica utisnuta na novopostavljenoj spomeničkoj ploči. Neke od njih i potpisnik ovih redova s kojima je u bližem srodstvu, poznavao je od ranog djetinjstva tako da sa sigurnošću može tvrditi da ni oni ni njihove duše nisu mirni ako se uz njihova imena nalazi krst, vjersko obilježje kojem nisu i ne bi pripadali. Bol je u toliko veća što je HVO njihove porodice brutalno u maju 1993 godine protjerao u istočni dio grada, tako da ova vrsta pomena doživljavaju kao najopakiju vrstu izrugivanja.

S druge strane otvara se pitanje uloge i djelovanja brojnih bošnjačkih udruženja proisteklih iz odbrambeno oslobodilačkog rata koja su baš ove godine iz sveg glasa i u skoro svim mjestima samodopadno hvalila sebe i svoj patriotizam. Toliko su te njihove samohvale nabrekle da su unijele razdor nesagledivih posljedica ko je pravi heroj a ko nije, ko je pokretač otpora a ko je pak prvi vidio tenkove. Na sramotu njihovu bivši pripadnici HVO-a im se na ovaj način rugaju. Lucidni neimenovani počinitelji podizanja, još prošle godine porušenog, spomen obilježja na Merdžan Glavi sličnog sadržaja i sličnih poruka, odveć dobro znaju da će upravo samoinicijativno ispisivanje bošnjačkih imena pored krsta izazvati revolt kod svakog normalog čovjeka, i podigli su taj spomenik jer priželjkuju njegovo ponovno rušenje, e da bi još jednom pokazali da su „Bošnjaci“ vandali. Koliko je nama poznato na nivou Kantona ne postoji Odluka koja reguliše ova pitanja. Svakom je ostavljeno na volju da čini kako hoće i čime hoće. Ni tužbe po ovom pitanju ne bi dale nikakve rezultate.

ARBiH/HVO Dokanj, Tuzla.