STJEPAN KLJUIC, BIVSI CLAN PREDSJEDNISTVA BIH, KOMENTIRA STENOGRAM RAZGOVORA IZMEDJU TUDJMANA, SUSKA I BOBANA, TE GOVORI O VRHOVNIKOVU ODNOSU PREMA BOSNI I BOSNJACIMA
A KAJ SU TO MUSLIMANCI?
Tudjman uopce nije imao predodzbu o Muslimanima. Jos tamo na pocetku pitao me:
"A kaj ti muslimanci nisu Hrvati?"
Rekoh: "Nisu, gospodine Predsjednice.
Oni su samosvjesni ljudi i tko im to prizna, imat ce medju njima prijatelje".Tudjmanova vizija podjele Bosne bila je bolesna, a tu su bolesnu viziju u djelo pokusavali provesti njegovi poltroni, koje je on dobro platio.
Tudjman je bio nad njima i on je veliki gresnik kad je Bosna u pitanju. Ako ga je stigla samo jedna sirotinjska suza, danas se pece u paklu
- Jeste li i na koji nacin unaprijed bili upoznati s predajom Posavine Srbima?
- U moje doba o tome se javno nije razgovaralo. Samo je jednom 1991., na Svetog Antu, trinaestog juna, na sastanku na kojem su bili prisutni predstavnici hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine, receno: "Srbi ce uzeti svoje, mi cemo uzeti svoje, a muslimansko je ono sto ostane!"
Ja sam tad shvatio da u Zagrebu ne shvacaju sto je to uopce "nase". Ali nikad se pitanje teritorija nije konkretiziralo, osim sto je Tudjman u jednom blagom tonu nakon Karadjordjeva uvodio pricu kako Bosnu nece svi i kako trebamo razmisljati sto ce biti nakon Bosne. A tu pricu da Bosnu nece svi, cuo sam i u Sarajevu i slusao sam je sve vrijeme rata.
- Je li Tudjman vama ikad rekao ono sto govori u stenogramu i sto je Aralica prethodno programatski objavio u Slobodnoj Dalmaciji, a to je da su "Muslimani nama glavni, nepomirljivi protivnik"?
- Naprotiv. On uopce nije imao predodzbu o Muslimanima.
Jednom me je jos na pocetku pitao: "A kaj ti muslimanci nisu Hrvati?" Rekoh: "Nisu, gospodine Predsjednice. Oni su samosvjesni ljudi i tko im to prizna, imat ce medu njima prijatelje, a ja kao politicar bi zelio imati najmanje dva i pol milijuna prijatelja u Bosni i Hercegovini." "A kako onda ovi po Zagrebu vicu da su Hrvati islamske vjere?" pita on dalje. I onda sam mu ja objasnjavao da se po Zagrebu svasta vice, ali da se ne vice po Bosni, a o Bosni je rijec. Tudjman nista od toga nije zelio cuti, imao je fikciju Banovine i sve sto se dogadjalo 1939. njemu je bilo kao da se dogadja 1991.
Ali nije u njemu bio glavni problem, nego u poltronima kojima je bio okruzen i koji su ga dodatno napaljivali. Radili su to i uceni ljudi, ljudi koji su Bosnu poznavali. Tudjman bi rekao "Banovina", a oni bi govorili "najmanje Banovina, a mozda i vise".
Jednom mi je u povjerenju rekao: "Dao mi je Milosevic Cazinsku krajinu!"
Ja ga pitam: "Pa, gospodine Predsjednice, sto ce vama Cazinska krajina kada to nije hrvatsko?"
A on kaze: "Treba mi zbog autoceste Zagreb-Split."
Potrazite to. Siguran sam da i taj stenogram postoji.
RAT PROTIV BOSNE
- Tudjman govori o "ociscenoj Baranji" kao zamjeni za ociscenu Posavinu.
Rijec je o nedvosmisleno zlocinackom, genocidnom diskursu.
Kada ga je on usvojio?
- Radi se o vremenu kada nije funkcionirala sredisnja vlast u Sarajevu, a naravno da nije funkcionirala kad je to bio dio srpske strategije, sedamdeset posto zemlje bilo je okupirano i Tudjman je sve to prihvacao kao realitete, pozeljne realitete. Privolio se jacemu, uvjeren u Milosevicevu snagu, pa je trazio ljude - tu je presudnu ulogu odigrao Susak - koji ce provoditi politiku koja je u skladu s tako shvacenim realitetima. I vidjeli ste kakve je ljude nasao. Pa Boban kaze da bi za Hrvatsku zapalio rodenu kucu! Oni su vjerovali da se paljenjem kuca bori za Hrvatsku. A Tudjman je procijenio da Bosne nece biti, i zapoceo je posao podjele. Mislio je da ce za Hrvatsku vrijediti jedan helsinski princip, dok ce za Bosnu vrijediti neki sasvim drugi princip. I onda je zaratio protiv Bosne, te joj postavio embargo na oruzje.
- To je njegov odnos prema drzavama i njihovim granicama, ali prica o "ociscenim teritorijima", ma o kojim se drzavama radilo, zlocinacka je i genocidna...
- Apsolutno. To je ona fina prica o humanom preseljenju. Jednom sam rekao i sad ponavljam da u historiji nije bilo humanog preseljenja osim preseljenja obitelji Kosutica iz Beograda u Zagreb. Sve drugo je nehumano, zlocinacko i nemoguce. Sama ta prica je fasisticka i ona nije trebala dobrocudne ljude, nego ljude koji ce pljackati, klati i otimati. Govorio sam mu to, ali su drugi sutjeli, a da se u Hrvatskoj nije sutjelo, ni Aralica sa svojim teorijama o humanim preseljenjima ne bi mogao tako dobro proci.
FILANJE PERECA
- Tko je iz Sarajeva osim vas s Tudjmanom mogao razgovarati o tim stvarima?
- Samo pokojni Vitomir Lukic. Jednom sam Tudjmanu, u svibnju 1991., porucio da imam puno drzavnickih poslova i da necu moci doci - a cim Tudjman cuje da jos netko osim njega ima drzavnickih poslova, on odmah dobiva visoki tlak - nego ce umjesto mene doci Vitomir Lukic. Namjerno sam to odigrao, da Lukic, koji je bio jako obrazovan i pametan, s Tudjmanom razgovara u cetiri oka. I, naravno, opet je bilo ono "kaj mislite o muslimancima, kaj mislite o filanju hrvatskog pereca", na sto je Lukic, koji je bio izvan svih prljavstina i kuloarskih prica poceo Tudjmana tretirati kao djace, pa ga je stavio pred sebe i sve mu fino objasnio. Dva dana kasnije meni zvoni telefon, zove Gojko i kaze: "Neka ti vise nikad ne padne na pamet da onog malog saljes u Zagreb!" Da je bilo snage i cestitosti, da je bilo vise pametnih ljudi ili da su se pametni ljudi usudjivali govoriti, ne bi ni Gojko mogao zastititi Tudjmana od sviju njih. Nije on bio dovoljno jak da sve to provede u djelo, krivlji su bili oni koji su ga okruzivali, i mislim da je to Tudjman na kraju zivota i shvatio, pa je za sobom ostavio stenograme, da sprijeci poltrone da pocnu pljuvati po njemu, kao sto je ovih dana jedan od njih rekao da je deset godina bio talac Tudjmanove politike.
- Smatrate li da je hrvatska drzavna politika u Tudjmanovo vrijeme bila generalno zlocinacka?
- Nije bila generalno zlocinacka i takve mi teze strasno idu na zivce. Bilo je itekako zlocina s hrvatske strane, ali ne smije se to generalizirati. Uvjeren sam da Tudjman nije naredio
nijedan pojedinacni zlocin. To se uostalom vidi i u stenogramima, gdje on pojma nema tko je kriv za Ahmice. Njegova vizija podjele Bosne bila je bolesna, a tu su bolesnu viziju u djelo pokusavali
provesti njegovi poltroni. Zlocin je bio jedini nacin ozivotvorenja te vizije. Cinili su to srebroljupci, jer je Tudjman bio galantan covjek. Sve ih je on dobro platio.
A ljudski zivoti, zivoti Hrvata u Bosni i Hercegovini, tim ljudima nisu znacili apsolutno nista. Jedni su brojali srebrnjake u Zagrebu, a drugi su sjedili u onom hotelu u Grudama, jeli
prstace i preseljavali narode. Tudjman je bio nad njima i on je veliki gresnik kad je Bosna u pitanju. Ako ga je stigla samo jedna sirotinjska suza, danas se pece u paklu.
CIJI "NAS PREDSJEDNIK"?
- Jeste li bas sasvim sigurni da je Mate Boban mrtav, ili ga je mozda Miroslav Tudjman i netko od hrvatskih obavjestajnih zajednicara negdje sakrio?
- To ne znam, niti me to zanima. Boban je bio krajnje mizeran tip i apsolutni poltron. Sjecam se, kad bi Boban rekao "nas predsjednik", Jerko Doko bi ga uvijek pitao: "Mislis li na onog u Zagrebu ili onog u Sarajevu?" Boban bi onda ponavljao: "Onog u Sarajevu, onog u Sarajevu...". Pojma nemam kakva je njegova sudbina, ali kakva je da je, ne valja mu sudbina. Svejedno i da je ziv, on svoje lice nikome ne smije pokazati i u historiji ce ostati zapamcen kao bijedni mali krvnik vlastitog naroda. Mogu mu danas podizati spomenike i hvaliti ga, mogli bi ga i sakrivati, ja to ne znam, ali vidite kako vrijeme cini svoje. Da je vama netko 1996. rekao da cetiri godine kasnije vise nece biti Krajisnika, Plavsicke, Suska, Tudjmana, Karadzica, Mladica, Kordica, vi mu sigurno ne biste vjerovali. Sto vrijeme dalje odmice, stvari postaju jasnije i vise nitko ovu pricu ne moze vratiti unatrag.