I kako reče, Herceg-Bosna je utemeljena. Osobno više koristim taj izraz nego osnovana, mada ni ovaj drugi nije nepravilan. SDB-ovci iz HDZ-a radije rabe taj drugi izraz jer im je milozvučniji. Neka ih, imaju pravo na to.
Braća Hrvati misle da su Hrvati ako negdje izvjese hrvatsku zastavu ili barjak. Malo tko od tih stjegonoša koristi izraz stijeg… Obično im treba prevoditelj u slučaju uporabe takvih hrvatskih izraza.
Uglavnom su umišljeni da su Hrvati ako za svaku banderu zataknu hrvatsku zastavu dok im hrvatski jezik kao nacionalna odrednica ima daleko manji značaj. A i lakše je okačiti zastavu nego naučiti materinji jezik (posebice u književnoj formi).
Prije nego prokomentiram ovo friško obilježavanje obljetnice utemeljenja HR Herceg-Bosne da objasnim navode iz prvih rečenica ove kolumne koji govore o velikosrpskom i udbaškom projektu. Posebice Hrvatinama koji u svom životu, uglavnom, nisu pročitali ništa drugo osim, svojedobno, pokoji broj „Politikinog zabavnika“.
Po izbijanju rata kojeg volimo nazvati Domovinskim velikosrpski agresor je imao jasan stav. Postojala je realna opasnost da, nakon njihove agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Hrvati i Bošnjaci udruže svoje snage (vezivanje zastava u BiH). Kao takvi, predstavljali bi veliku prijetnju njihovim osvajačkim ciljevima. Čak što više, ujedinjeni Hrvati i Bošnjaci mogli bi izvojevati granicu na Drini, a to bi za Srbe bio poraz istoznačan gubitku Kosova. Ako ne i veći. Koliko je to uistinu bilo realno ili nerealno, nevažno je. Ozbiljne stvari su bile u igri i agresor ništa nije htio prepustiti slučaju.
Nije bila riječ o potencijalnom strahu i mogućem stvaranju nekakve nove Velike Hrvatske s granicom na Drini. Dovoljno je da to bude Bosna i Hercegovina. Dovoljno je da to bude netko tko neće priznavati vrhovnu vlast u Beogradu i nad kime Beograd neće imati nikakvih ingerencija. Pogotovo što bi se ekspanzija Srbije na zapad time definitivno okončala. A o širenju na zapad u Srbija se mašta već više od 100 godina.
Da bi spriječili takav mogući scenarij UDB-a (SDB) i KOS organiziraju, pripremaju i provode hrvatsko-bošnjački sukob. Cilj tog sukoba je eliminirati i spriječiti teoretsku mogućnost stvaranja bilo kakve države s granicom na rijeci Drini koja će onemogućiti velikosrpska osvajanja. Što se u konačnici i dogodilo.
Iz tog razloga je ubijen general HOS-a Blaž Kraljević. HOS je rasformiran, a ideja o zajedničkom djelovanju hrvatskih oružanih snaga i bošnjačkih vojnih formacija dokinuta je u temelju.
Od proglašenja HR HB i netom prije toga (kolovoz 1993. godine) na čelo HDZ BiH došao je kadar SDB-a Mate Boban. Prije Bobana Predsjednici HDZ-a BiH su se smjenjivali kao na filmskoj vrpci. Svaki Hrvat koji je legitimno bio izabran na čelo tog općenacionalnog pokreta (zanimljivo svi su bili iz Bosne) ili je smijenjen po direktivi iz Zagreba ili su na njih vršeni takvi pritisci da su sami podnosili ostavke nakon samo nekoliko dana obnašanja dužnosti predsjednika HDZ BiH.
UDB-a je tako mijenjala predsjednike dok nije uspjela na čelno mjesto dovesti svog čovjeka. I od kako je Mate Boban izabran za predsjednika HDZ-a BiH uvijek je na čelu te stranke netko s pedigreom jugoslavenskog SDB-a. I oni se nikada ne mijenjaju. Ostaju predsjednici HDZ-a do svoje smrti ili dok ih viša sila ne natjera da zbog kriminala spas potraže u susjednoj državi. Od izbora Mate Bobana, pa nadalje, na čelno mjesto HDZ BiH mogu doći samo Hercegovci. Hrvati iz Bosne nisu ni kandidati za tu funkciju. Ovih dana se špekuliralo o mogućem povlačenju Dragana Čovića (namirisao da bi mogao biti smijenjen po direktivi „odozgo“) i odmah je u javnosti procurila informacija s imenima njegovih mogućih nasljednika. Pogađate, opet su to Hercegovci i ponovo nitko nije predložen iz Bosne. Valjda Bosna nema dovoljno „dobrih“ Hrvata da bi mogli voditi HDZ.
Ali to je već neka druga tema, vratimo se mi obilježavanju dana utemeljenja Hrvatske republike Herceg-Bosne.
Da bi naši čitatelji imali jasniju sliku što je bila ta Herceg-Bosna i tko ju je sačinjavao poslužit ćemo se fotografijom koja prikazuje zemljovid Hrvatske zajednice Herceg-Bosne koja će u
kolovozu 1993. prerasti u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu.
Izvorna Herceg-Bosna. Ma tko se za nju ne bi borio.
Dakle, u sastav Hrvatske Republike Herceg-Bosne su ušle općine koje su prethodno činile Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Dana 08. travnja 1992. službeno je utemeljen HVO – Hrvatsko vijeće obrane. HVO prerasta u vojno-civilnu strukturu upravljanja pod starateljstvom HDZ-a BiH. Po prvi put se šire ingerencije na sve dotadašnje hrvatske zajednice u BiH. Tako dekretom HVO-a (HDZ BiH) u HVO ulaze: Hrvatske zajednice Bosanska Posavina, Usora, Soli, Srednja Bosna i Vrhbosna.
Tim činom ove navedene hrvatske zajednice se utapaju u Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu koja će tek 28. kolovoza 1993. godine biti proglašena Hrvatskom republikom Herceg-Bosnom.
Zbog te Republike Herceg-Bosne mi ovih dana u Posavini, na ulazima u sva veća naselja, imamo istaknute barjake te ukinute paradržavne tvorevine.
Javnost u Posavini je zbunjena. Svi vide silne stjegove, ali nitko ne zna čemu oni. Zašto su postavljeni i tko ih je postavio?
Mnogi su došli na ideju da se obilježava teritorij slično kao kerovi kada na sebi svojstven način čine isto. Nitko nije mogao pronaći suvisle razloge – otkuda tolike zastave, jer nikada od rata nitko nije vidio toliko zastava da se kače po banderama. Bilo je praznika i proslava, ali ovoliko zastava vidimo po prvi put. Da možda Putin ne dolazi u Orašje? Ne može biti. Čović bi se već pobrinuo da uz hrvatske zastave stoje i srpske.
Nitko se u Posavini nije mogao sjetiti Hrvatske republike Herceg-Bosne i njenog rođendana. A tko bi se još sjetio i tog datuma. Ionako smo ovog ljeta izludili od silnih svadbi i silnih datuma koje je valjalo zapamtiti.
Kako stvari stoje obilježavanje tog značajnog datuma za Hrvate u BiH upriličeno je samo u Županiji Posavskoj. Izgleda da samo Posavci slave Herceg-Bosnu. Istu onu Herceg-Bosnu u kojoj za Posavce inicijalno nije bilo mjesta. Istu onu Herceg-Bosnu koja je i stvorena da bi Posavina bila predana Srbima.
Zašto se godišnjica utemeljenja Herceg-Bosne ne slavi u Hercegovini? Valjda je tako. Jer nismo još vidjeli da mediji prenose kako se hercegovačka sela kite barjacima Herceg-Bosne.
Možda je središnja proslava u Orašju pa je Orašje u žiži. Ako jeste, onda se pitamo što tolike zastave rade u Domaljevcu i Odžaku? Jesu li možda izvješene svuda kuda će drug Dragan proći? Kao nekada kada je Tito prolazio ovim krajevima. Jer kumrovečka je škola u pitanju, pa svaka sličnost sa Starim bi bila namjerna.
Ne nije to razlog. Razlog su predstojeći izbori. Aktivisti HDZ BiH su postavili zastave i oni pripremaju predizborni performans. Prije neki mjesec dana Čović je izjavio da je HDZ-u BiH u fokusu ovih izbora Županija Posavska. Ne znam što je time htio reći, ali očito u Posavini nešto sprema. Nešto što neće ili ne smije u Hercegovini. Ili jednostavno tamo nema interesa.
Bez obzira što je Županija Posavska nastanjena većinskim hrvatskim življem, u našem kantonu žive i pripadnici drugih naroda. Posebice Bošnjaci kojih je značajan broj u Orašju i Odžaku. Nisu li ove zastave izravna provokacija usmjerena prema Bošnjacima? S namjerom i s određenim ciljem, dakako.
Mogu li se stožerni Hrvati na trenutak postaviti u poziciju Srba i Bošnjaka? Kako na njih djeluje ova provokacija? Kakva bi tek provokacija bila da netko u Orašju ili Odžaku na sličan način izvjesi zastave BiH i to one ratne sa ljiljanima? Da li bi protekla 24 sata, a da netko te zastave ne zapali ili ih uništio na drugi način?
Možda ova provokacija i jeste osmišljena da se izazovu incidenti. Možda je cilj zavaditi Hrvate i Bošnjake. Taj cilj je bio nametnut tijekom ratnih sukoba pa ga nisu uspjeli ostvariti. Nije li ovo vrijeme kada su Čović i Izetbegović zategnuli odnose na način kao da smo u nekakvoj ratnoj psihozi?
Ne dižu li se tenzije od strane HDZ BiH na smišljen i perfidan način, a sve u cilju da se vratimo u 1993 godinu? Treba li ponovo stvoriti psihozu i narodu nametnuti stav da Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti? Stižu li ponovo Čoviću signali iz Beograda?
Srbija gubi Kosovo, pa je na redu da se Srbija namiri u Bosni i Hercegovini. Jasno je valjda svima, dok je Bosna i Hercegovina stabilna, od secesije Republike Srpske nema ništa. Pokušava li to Čović po nalogu iz Beograda destabilizirati državu i na taj način svijetu pokazati kako nitko nije za Bosnu i Hercegovinu i kako je došlo vrijeme da se Bosna i Hercegovina podijeli?
Nastavlja li taj SDB-ovac prljavu velikosrpsku igru i koristi li ponovo Posavinu kao poligon na kojem će eksperimentirati i gdje će svoj prljavi veš isticati?
Čemu uopće obilježavanje Hrvatske republike Herceg-Bosne? Tvorevine zbog kojih su brojni njeni čelnici pravomoćno osuđeni u Hagu. Imamo legitimnu presudu Haškog suda koja naširoko ide na štetu HR Herceg-Bosne. Osuđeni smo zbog te promašene i izvitoperene politike.
Ustav Bosne i Hercegovine, kako onaj prijeratni tako i ovaj aktualni daje nam pravo na cijelu BiH. Ali mi ne želimo cijelu BiH. Mi želimo svoj tor gdje ćemo mi biti ravnopravniji i gdje će nam biti bolje.
OK. Najmanje je sporno da Hrvati u BiH na adekvatan način riješe svoje nacionalno pitanje. Ali ovo što HDZ BiH radi daleko je od toga. Politika HDZ BiH čak nije ni hrvatski interes. Ona je interes Beograda i istoznačna je od 1992. godine (za neupućene i ranije).
Danas slaviti Republiku Herceg-Bosnu je apsolutno apsurd. Građani to ne razumiju. Nije im jasno ni kada im se objasni. Jednostavno ne žele vjerovati. Zbog takvog razmišljanja i ponašanja danas Hrvata u Posavini živi negdje oko 25.000. Preostalih 140.000 je sretno i zadovoljno u gradovima od Beča do Hamburga. Neka Čović u Herceg-Bosnu ugradi cijelu Bosansku Posavinu 100.000 Hrvata sutra bi se vratilo na svoja ognjišta. Ali taj film nećemo gledati. Niti je to Čoviću u interesu niti takvu opciju ima tko danas zastupati.
A zašto je apsurdno slaviti obljetnicu Herceg-Bosne?
Pa jednostavno iz razloga što je HDZ BiH sam ukinuo tu istu Republiku Herceg-Bosnu.
Dana 9. ožujka 1996. Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne donio je odluku o postupnom prijenosa funkcije vlasti Hrvatske Republike Herceg-Bosne na tijela vlasti Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon provedbe postupka utemeljenja županija FBiH Hrvatska Republika Herceg-Bosna formalno je ukinuta 14. kolovoza 1996. godine. Otprilike istog datuma kada su HDZ-ovci postavili silne zastave po naseljima Posavine. Bilo bi smiješno da nije žalosno.
Treba li pametnom još crtati? HDZ je samosvjesno i slobodno ukinuo Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu. A danas Čović diljem Posavine pravi performans sa tzv. uskrsnućem tvorevine koju možda sam priželjkuje, ali mu tu želju nitko neće uslišati. Pogotovo ne Međunarodna zajednica i velike svjetske sile koji imaju druge planove s Bosnom i Hercegovinom. Čović to zna. Zato ove njegove igre sa zastavama neće poslužiti ničemu drugom nego će biti upotrijebljene u svrhu namicanja glasova na predstojećim općim izborima.
Službena politika Republike Hrvatske (ona neslužbena je još rigidnija) spram Bosne i Hercegovine i te kako je jasna. A ona se kosi sa Čovićevim lamentiranjem i predizbornim trikovima koji imaju kurs zaglupljivanja hrvatskog narod. Ispiranjem mozga igra se na kartu nacionalnih emocija. Čović ulazi u novu izbornu utrku prodavajući se za zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa. Uz to će složiti otrcanu floskulu kako samo HDZ BiH stoji uz hrvatski narod i kako nas samo HDZ BiH može spasiti od kandži, pogađate koga – Bošnjaka. Zašto Bošnjaci? Zato što su Bošnjaci remetilački faktor koji nije za razbijanje integriteta Bosne i Hercegovine. Bošnjaci se ne mogu nagovoriti da idu u razbijanje Bosne i Hercegovine. Pa ako neće milom hoće silom. Jaran Dodik će mu uvijek biti na pomoći, a prijatelj Aco iz Beograda ionako će trljati ruke jer sve što Čović čini i jeste u interesu prijatelja Ace.
Pitam se samo dokle ćemo dopuštati da nas ovakvi kao Čović brane. Kako stvari stoje sve je izglednije da će nas za desetak godina biti upola manje. To u Posavini nikoga ne tangira. Politika koju vodi HDZ BiH od rata na ovamo svjesno ide u istrebljenje Hrvata s ovih područja, jer Posavina je ionako predana Srbima. A taj dogovor HDZ se trudi do kraja ispoštovati. Ono što nisu uspjeli u ratu to čine kroz poslijeratne godine u miru.
Nisu slučajno hrvatski časnici iz Posavine, na čelu s generalom Đurom Matuzovićem, s lisicama na rukama. Smjestio im je upravo HDZ BiH. Jer nitko od uhićenih časnika nije u HDZ-u, a oni su bili jezgra potencijalnog drugog političkog mišljenja u Posavini. Sada kada su i oni „rešeni“ u Posavini su ostali podrepaši i klimoglavci koji Čoviću daju guzice za sitna beriva. Ili možda nisu tako sitna?
Ivan Stanić | e-Posavina.com