Sarajevo — U nastavku suđenja Mili Puljiću za zločine počinjene u Mostaru, pročitani su iskazi tri svjedoka koji su govorili o pogibijama, ranjavanjima i zlostavljanjima na prinudnim radovima u Šantićevoj ulici 1993. godine.
Tužilaštvo BiH je ove iskaze pročitalo pošto su svjedoci preminuli.
Svjedok Hasan Berić je u iskazu ispričao kako je iz stana u Mostaru u junu 1993. sa dvojicom sinova odveden u logor Heliodrom.
Berić je naveo da su ga iz Heliodroma pustili nakon tri dana, a da je u avgustu saznao da mu je sin Semir poginuo na radovima u Šantićevoj ulici.
“Oni su 30. avgusta odvedeni u Šantićevu. Obukli su ih u uniforme HVO-a i dali im drvene puške, bili su u živom štitu… Taj dan je poginuo”, rekao je svjedok.
On je kazao da ga je o tome obavijestio školski drug njegovog sina, sa kojim je išao u bolnicu, gdje je osim sina vidio još četiri tijela.
Za odvođenje zatvorenika na prinudne radove i u živi štit, optužnica tereti Puljića kao nekadašnjeg komandanta Druge bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Prema optužnici, od maja 1993. do marta 1994. na radovima je poginulo 11 ljudi, 73 ih je ranjeno, a 15 njih su fizički zlostavljali pripadnici Druge bojne.
Svjedok Salih Razić, koji je takođe ranjen na radovima, naveo je u iskazu da ga je jednom kod Pošte nepoznati vojnik HVO-a udario u usta i izbio mu dva zuba.
“U Heliodromu su bili teški uslovi… Hrana nije valjala. Dolazili bi i pitali ko će na rad. Javljao sam se jer sam bio gladan”, rekao je Razić.
Smajo Čevra je u iskazu kazao da je čuo kako mu je brat Hasan poginuo na radovima u Šantićevoj ulici. Svjedok je naveo da je u mrtvačnici, osim bratovog, vidio tijela još dvije osobe koje je poznavao.
Sudsko vijeće je prihvatilo prijedlog Tužilaštva da budu pročitana još tri iskaza svjedoka koji su u starijoj životnoj ili su bolesni. Odbijen je prijedlog za devet svjedoka jer nisu saslušani u istrazi iako su bili dostupni.