”PALESTINIZACIJA” BOSNE I HERCEGOVINE

Na takozvanu ”Palestinizaciju” Bosne i Hercegovine ukazivao sam još prije deset godina, a i kasnije ukazivao na potencijalnu opasnost od mogućnosti takvog scenarija i raspleta. Na fotosu iznad je prikaz geografske karte Bosne i Hercegovine s istaknutim zelenim pojasom i pratećim naslovom koji je i asocijativan i sugestivan i tu se nema šta dodati. Sve je, je li, jasno kao dan. Šta je ovdje, po mom mišljenju, jedan od ključnih problema, a od kojeg bježe oni koji najviše strahuju od Palestinizacije? Problem je, dakle, držim, upravo u tim ljudima koji najviše i strahuju od Palestinizacije. Problem je u nama samima. Totalno raspolućeni, politički nezreli i nepismeni, podložni vještim manipulacijama i naivni do te mjere da se sami hvatamo u zamke i stupice koje su prostrte na ovim prostorima. A, čemu je to tako? Zbog čega? Zašto je tako? I kako?

Jednu od vrlo opasnih i gotovo alarmantno zabrinjavajućih zamki donosi popis stanovništva u Bosni i Hercegovini u aprilu naredne godine. Pred najmnogobrojniji narod Bosne i Hercegovine vješto se stavlja niz nedoumica, pokolebljivica i svjesno razapetih ”gvožđa” koja spremno čekaju nespreman i naivan narod u ime kojeg se kite i diče politički nepismene i intelektualno nezrele protuhe, koje više bez ikakvih skrupula narod ispred kojeg se predstavljaju dovode u tihi očaj, paniku, osjećaj beznadežnosti, letargije i prepuštanja samome sebi. To su simptomi u poodmaklom stadiju koji doista vode samo jednom raspletu: Palestinizaciji!!!
Ne može niko, pa ni Izetbegović, ni Tihić, ni Genjac, ni Lagumdžija, ni Radončić, ni Silajdžić, niti bilo ko, peti ili deseti, ovaj ili onaj pritiskati narod u ime kojeg se predstavljaju. Ne može niko od njih sugerisati kako da se taj narod na čijoj grbači jašu predstavlja i deklariše. Ne bi trebali, i ne bi smjeli sličnu ulogu na sebe preuzimati ni muslimanske vjerske vođe u BiH, počev od imama, preko muftija, profesora s Medresa i Islamskih fakulteta, pa sve do reis-ul uleme. Ne bi to smjeli svi pobrojani i personalno i institucionalno iz jednog jedinog razloga: Ne znaju adekvatno, argumentovano i uvjerljivo prezentirati to što hoće da kažu, jer nisu uvjerljivi. Ne samo što ni sami jasno ne odvajaju naciju od vjere, vjeru od etničke pripadnosti, etničku pripadnost od nacije, i onda sve to skupa od vjere i obrnuto. Ne samo što ne znaju, neće ili ne žele da pojednostave ljudima, već čine sve da ljude dodatno zbune i dovedu u stanje sveopćeg kaosa i zbrke. I to su simptomi u poodmaklom stadiju koji doista vode samo jednom raspletu: Palestinizaciji!!!
Tom narodu koji je u ovoj državi najmnogobrojniji nisu neprijatelji ni bosansko-hercegovački Srbi, ni bosansko-hercegovački Hrvati. Tom narodu, nažalost, u tom smislu su najveći neprijatelji ”svoji”. ”Svoji” jer narod dovode u zabunu, zabludu, dilemu. Ne postoji strategija, ne postoji vizija, ne postoji jasna i nedvosmislena poruka iza koje stoji čvrst i izgrađen stav.
Ono što je najvažnije u odrednici svakog naroda jeste IDENTITET i on se identificira s pripadnošću državi. U tom smislu svi smo mi Bosanci i Hercegovci, ili kako vole reći u svijetu jednostavno skraćeno Bosanci (mada sam Hercegovac, meni lično ne smeta da se to u izgovoru skraćuje), ali službeno, dakle, Bosanci i Hercegovci, koji se zajedno po etničkoj odrednici: Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Jevreji, Romi, Česi, Slovaci, Bugari, Ukrajinci…
Moj prijatelj iz Rožaja je prvo CRNOGORAC, pa onda Bošnjak. Isto tako iz Tutina ili Novog Pazara gdje imam prijatelja, i to su prvo Srbijanci, pa onda Bošnjaci. U Zagrebu i Rijeci, Osijeku također imam i rodbine i prijatelja koji su Hrvati, pa su onda Bošnjaci. Imam i u SAD-u, one koji su stekli državljanstvo, oni su Amerikanci pa onda Bošnjaci, i u Australiji su Australci, pa onda Bošnjaci. I gdje je onda problem? I čemu onda zamajavanje?
Hajde da okrenemo u suprotnom smjeru: Za Bosanca i Hercegovca iz Prijedora i Trebinja koji se etnički deklarišu kao Srbi u BiH, kad pitamo rođene Beograđane da nam nešto kažu o tim Prijedorčanima i Trebinjcima, oni kažu: A, da, to su oni Bosanci. Tako kažu i u Novom Sadu i u Nišu i u Kragujevcu. Tako isto kažu za iste ljude: Yes, this is Bosnian…i u Londonu, i u Kairu, Torontu, Beču, Madridu. I šta je onda nejasno? Šta je problem?
Iste ćemo odgovore dobiti i na pitanja o našim sudržavljanima, Bosancima i Hercegovcima koji se etnički izjašnjavaju kao Hrvati recimo iz Kreševa i Čapljine, ako ih tražimo u Rijeci ili Zagrebu, Čakovcu ili Novom Marofu: A, da, znam ih…To su oni Bosanci…Isto će biti i u Varšavi, i u Drezdenu, i u Santiago de Chileu, u Kuala Lumpuru…I, gdje je onda problem? I čemu onda zamajavanje? Sve je jasno. Nedvosmisleno jasno. Niko ne brani nikome etničko i vjersko izjašnjavanje, niko dakle u Bosni i Hercegovini koja nam je IDENTITET svima zajedno ne brani bošnjaštvo, srpstvo, hrvatstvo u etničkom smislu, odnosno niko nikoga ne priječi da bude musliman, pravoslavac i katolik…
To se lijepo treba i uočljivo, definisano postaviti u formulaciji obrasca za popunjavanje podataka na popisu. Bude li se izostavio kao validan podatak za unošenje na obrazac IDENTITET BOSANSKO-HERCEGOVAČKI taj popis onda nema čiste i iskrene namjere, nije dobar i u konačnici i on kao takav vodi u Palestinizaciju!!!
Hoće li mi neko reći šta je ono kad strani komentatori spominju naše fudbalske ili košarkaške zvijezde i govore Bosnia, Bosnia, Bosnia… Šta je to ustvari? Šta to ljudi govore?
Govore nam ustvari da nas oni priznaju i daju nam identitet. A, mi ustvari bježimo od istog. Čupaju nas iz Palestine u srcu Evrope, a mi joj raširili ruke.